Mnogi ljubitelji Disneyjeve adaptacije legende o Mulan bili su razočarani kada su objavili da filmska adaptacija neće imati karakteristike mjuzikla i da neće imati životinjske pratitelje poput zmaja i cvrčka. Mene je ta objava razveselila jer ne vjerujem u filmske adaptacije animiranih filmova. Nažalost, oduševljenje je potpuno splasnulo nakon prvih pola sata gledanja filma.
Krenimo ipak s prednostima filma. Scenografija je većinom bila jako lijepa, ali moram spomenuti da je često bila jako forsirana i nelogična da bi stvorila dojmljive kadrove. Kostimi su bili kvalitetni i nisu izgledali sintetički napravljeni. Simboličke boje koje su korištene u filmu bile su u skladu s kineskom kulturom.
Bojala sam se i slučaja da svi glumci budu američki s kineskim korijenima jer je gluma kineskih glumaca puno drukčija nego američkih. Sjećam se kada sam jednom išla gledati seriju o Marku Polu i kako sam odustala jer su Mongoli u toj seriji imali pokrete i intonacije svojstvene američkoj glumi. To ovdje većinom nije bio slučaj, iako je bilo nekoliko glumaca koji su imali previše američku glumu u nastupu. Prodiranje kineskog izgovora u filmu na engleskom jeziku bilo mi je simpatično i čak pridonosilo osjećaju autentičnosti.
Unošenje melodija pjesama iz animiranoga filma kao pozadinske glazbe djelovalo mi je čak i simpatično. U nekim je trenucima ipak bilo neprimjereno i odvraćalo od ozbiljnosti filma. Citiranje iz animiranog filma bilo je napadno i umjetno, a to je posebno bilo uočljivo kada su bili citirani stihovi iz pjesama. Ali krenimo sada na ozbiljniju problematiku. Probleme. A bilo ih je.
Počnimo od najvećeg problema, a to je problem samoga lika Mulan. Ovo bi i dalje trebala biti adaptacija animiranoga filma, a u animiranom je filmu motivacija Mulaninog odlaska u vojsku zamjena njezinoga oca koji je prestar za odlazak u rat. Ona to čini iz nužnosti i ljubavi prema svojoj obitelji. U filmu djeluje kao da je jedva dočekala priliku da se prihvati ratničkog života jer je i inače pokazivala sklonosti borilačkim vještinama. To je veliki problem. Stalno se spominje chi, a ni oni sami ne znaju što bi s tim chijem niti što je njegova svrha. Ovdje se chi tretira kao neka magična sposobnost kojoj samo neki imaju pristup, ali on teče svime. Prilično je nelogično to prikazano u filmu. Sve ono što se pripisuje chiju moglo bi biti samo vještina borbe i oni koji ne pokazuju veliku darovitost upravljanja čijem nisu puno ispod Mulan u kojoj je on posebno jak.
Jedina uloga chija je da se on ne može slobodno koristiti ako se ne pokazuju tri vrline, a jedna od njih je istina, iskrenost, pa se igra na to da Mulan nije iskrena sama sebi dokle god skriva svoju ženstvenost. I sada krećemo na jad i čemer koji je implementacija feminističke poruke u ovome filmu.
Filmu ne treba posebno naglašena feministička poruka jer je legenda o Mulan feministička sama po sebi. Žena koja odlazi od kuće i to u rat kako bi zamijenila svoga oca i tako zaštitila svoju obitelj jedna je od najsnažnijih priča o ženi ratnici u povijesti. Ta priča je u ovom filmu samo razvodnjena i iskrivljena.
Naglašavanje njezinog neuklapanja u društvo u njezinom djetinjstvu potpuno je beskorisno, a i nelogično jer se djeci uvijek puštalo mnogo toga što se odraslima ne dopušta. Redovito se čini da je upravo njezina obitelj ona koja ne prihvaća Mulan onakvu kakva jest, a ne njezino selo (koje uopće ne djeluje kao selo nego kao neki gradić svojom društvenom hijerarhijom). Otac bi trebao predstavljati glavu kuće, nositelja poštovanja i časti svoje obitelji. Prvi problem otkriva se jer on ne djeluje kao glava kuće, ne uživa ugled u svojoj okolini, a on bi trebao biti ratni veteran. Ni odnos njegove žene prema njemu ne odgovara strukturi koja je navodno prikazana, a to bi trebala biti patrijarhalna struktura. Većinom nastupa kao beskičmenjak koji ne uspijeva zaštiti čast svoje obitelji u društvu, ne uspijeva se založiti za nju, a ne staje u njezinu obranu ni na koji način i čini se da mu je status veterana jedina obrana i dokaz važnosti njegove uloge (za koju više nije sposoban). Otac bi htio poduprijeti Mulan, ali shvaća da ona tako ne bi uspjela u društvu pa joj savjetuje da prikrije svoje „sposobnosti“ i uklopi se. I to nije baš uvjerljivo jer otac djeluje kao slabić koji kori, ali se zapravo ni sam ne slaže sa svojim ukorom, a ne usuđuje se nikome suprotstaviti i zaštiti svoju kćer. Puno je neslaganja i nelogičnosti koje nagrđuju njegov lik.
On služi i kao mudrac filma, a cijela priča s feniksom ima smisla samo u feminističkom ključu novoga rođenja u prihvaćanju svoje ženstvenosti. Problem je što taj simbolizam upravo uništava pravu feminističku poruku stvarajući tipičnu mušku erotsku fantaziju: ženu zanosna izgleda i ratničke vještine. Mulan se u filmu ostvaruje tako što odbacuje oklop i koristi samo njegov donji dio kao suknju. Ne mogu opisati koliko me taj dio naljutio. Oklop služi kao zaštita u bitci, a najkorisniji je upravo za zaštitu dijela tijela u kojem prebivaju unutarnji organi od kojih su najvažniji srce i pluća. Pogađate, Mulan taj dio oklopa uopće ne nosi i trči po bojišnici u odjeći koja je povijesni ekvivalent grudnjaku i gaćicama – donjem rublju. Odbacuje i kacigu koja čuva još jedan bitan dio tijela, glavu, s naglaskom na mozgu koji se u njoj nalazi. Ona pušta svoju kosu i ona leprša na vjetru, a kosa joj je kao da je tek izašla iz salona nakon dugog uvijanja. Nije zgorega ni spomenuti da azijati u pravilu nemaju prirodno kovrčavu i valovitu kosu (pogotovo ne u Staroj Kini).
Spomenimo sada i lik vještice kojoj je jedina bit da potakne priču o neprihvaćanju žene velike moći i njezinog izbacivanja iz društva, kao i svođenja moćne žene samo na alat koji nikada neće pripadati u društvo i koja će biti odbačena čim od nje ne bude koristi. Ona djeluje gotovo kao Mulanin alter-ego, a na kraju i prihvaća Mulaninu poruku i žrtvuje svoj život za drugu ženu, glavnu junakinju Mulan, kako bi ona uspjela ostvariti svoje snove i biti prihvaćena u društvenu hijerarhiju kao posebna. Istražila sam malo i jednu verziju priče o Mulan i tu postoji ženski lik koji je činio neke stvari nalik “vještici” iz filma, a Mulan se s tim ženskim likom čak i posestrimila, ali i ponovno je to tako nespretno uneseno da se jedva mogu povlačiti paralele.
Spomenimo i bespotrebno građenje romantične atmosfere između Mulan i Chena Honghuija jer ona na kraju odbija njegovu ruku i naznačuje se da od toga neće biti ništa. To je samo po sebi u redu, ali nema smisla u cijeloj koncepciji filma. Ako je ona htjela biti žena od karijere, onda je trebala radosno prihvatiti ulogu zapovjednice Careve straže. Ali ona to odbija i bira vratiti se svojoj obitelji. Prvi je problem što se u Staroj Kini odbijanje Carevih želja, koje su isto što i odredbe, kažnjava smrću. Mulanin nastup tumačio bi se jednostavno nepristojnim i neprimjerenim i za njega bi platila glavom. Drugi je problem, što oni misle da će ona raditi kada se vrati kući? Na selu nema velikog izbora posla i morala bi se udati prije ili kasnije. Zar onda nije logičnije odabrati lika s kojim film stvara romantičnu atmosferu svojim trajanjem i koji joj pokazuje da je prihvaća takvu kakva jest te čak istupa i bori se za to da je prihvate i saslušaju u vojnom okruženju kada se otkrije da je žena?
Ne možemo rukovanje tumačiti kao jednostavno poštovanje zato što rukovanje nije dio Azijske kulture.
Neki će pohvaliti akcijske scene, ali osobno ni njima nisam bila oduševljena. Bio je to još jedan način da se dodvori muškoj publici i tako stvori protuteža pretjeranim feminističkim elementima. Jedina stvar koju stvarno mogu pohvaliti činjenica je da je zapovjednik stariji čovjek jer nema smisla da se mlada osoba uspije probiti do te pozicije. Svakako bih rekla da je film po mome mišljenju potpuno propao u feminističkom pogledu i zapravo išao sam protiv sebe. Radije bih vidjela pretjerane vještine i letenja kojima je sklona kineska kinematografija jer bi to barem bila aluzija na tu kinematografiju, a usporediti ovaj film s filmovima kao što je Kuća letećih bodeža potpuni je promašaj i uvreda za najkvalitetnija djela kineskog filma.
Mulan je promašaj i kao adaptacija i kao samostalni film, a jedino čime se može pohvaliti su kostimi, odabir izvornih glumaca te oku ugodan vizualni doživljaj.
