Nakon što sam završila fakultet, napokon sam imala vremena više se posvetiti drugim interesima. Već me nekoliko godina zanima tema ljudskih prava, a za razumijevanje i odgovor na pitanja što su ljudska prava i kako ih možemo poštovati, trebala sam prvo dublje istražiti njihov temelj – ljudsko dostojanstvo. Iz tog razloga sam se oduševila kad sam vidjela novi projekt u suradnji Svjetskog saveza mladih Jugoistočna Europa i Europskih snaga solidarnosti pod nazivom Ljudsko dostojanstvo za migrantsku mladež. Kroz njega sam mogla ostvariti svoje tri želje – detaljno proučiti ljudsko dostojanstvo, proširiti svijest o dostojanstvu među djecom i upoznati se s problemima djece migranata.
Prvi zadatak je bio istražiti o migrantskom valu, problemima, smještaju, zakonima, demografskoj slici… Za ovo istraživanje mi je trebalo nekoliko tjedana. Zatim sam trebala potpisati ugovor o volontiranju s JRS-om, Isusovačkom službom za izbjeglice (jedino preko JRS-a se može raditi s izbjeglicama). Ugovor sam potpisala u srijedu. U petak navečer sve je u Hrvatskoj bilo zatvoreno zbog koronavirusa. Tako nisam niti jednom radila uživo s djecom. Zbog ovog neočekivanog izazova, radionice su se morale malo prilagoditi. Odlučeno je da ću napraviti lekcije u obliku videa s kojima dolazi plan lekcije i radni list. Na kraju smo imali 11 lekcija. Naučila sam nešto što vjerojatno bez ovog projekta ne bih, a to je napraviti video od početka do kraja. Pokušala sam na različite načine napraviti video koji bi bio jednostavan i pregledan dok nisam došla do konačnog rezultata. Naučila sam napraviti plan s tekstom i igrama za objašnjavanje lekcija, snimiti i urediti audio, pronaći odgovarajuće slike, napraviti jasnu i vizualno ugodnu prezentaciju te sve uskladiti u videu.
Slika zaslona video lekcije korištene u edukacijama i radionicama
Unatoč svemu, moja želja za radom s djecom migrantima je ostvarena. Nakon što sam potpisala ugovor s JRS-om, upoznala sam dvoje djece iz Sirije, brata i sestru, kojima sam držala instrukcije preko videopoziva. Osim instrukcija, kroz razgovore sam imala priliku saznati o stanju u Siriji, kroz što su prošli, strah koji su proživjeli i neumoran trud da usprkos svemu žive lijep i miran život, s nadom da će rat uskoro prestati i da će se nekad moći vratiti doma u Siriju.
Kao dodatnu aktivnost dobila sam priliku pomoći u kreiranju potencijalnih budućih aktivnosti u istom polju, pri čemu mi je pomoglo prijašnje iskustvo u programima za djecu. Tako sam dobila odličnu priliku za promišljanje o razumljivim objašnjenjima prilagođenim mladim ljudima koje zanimaju dostojanstvo i bioetička pitanja. Ovo je bio još jedan način na koji sam razvijala kreativnost te sama utvrđivala svoja uvjerenja i stavove.
Slika zaslona video lekcije korištene u edukacijama i radionicama
Sudjelovanje u projektu mi je omogućilo razvoj novih vještina, stjecanje novih znanja i razmišljanje o vrijednostima koje nas pokreću i usmjeravaju naše odluke i život. Postalo mi je jasnije koliko je važno reći svima, a ponajprije mladim ljudima koji su preživjeli traumu kao što je rat, da svi imamo dostojanstvo. Želim da nas projekti poput ovoga podsjete da svatko od nas ima moć i odgovornost izgraditi društvo u kojem je „dostojanstvo“ više od apstraktne riječi koja se slobodno i individualno tumači, društvo u kojem se naglas priznaje, a djelima poštuje, neupitno dostojanstvo svakog čovjeka.
Martina Miličević
