Američka Akademija filmskih umjetnosti i znanosti dodjeljuje nagradu Oscar u kontinuitetu od 1929. godine te je danas jedna od najgledanijih filmskih svečanosti. U filmskoj je industriji Oscar prepoznata prestižna nagrada kojom se okrunjuje izvrsnost glumaca na platnu, ali i onih koji su stvarali film – redatelja, scenarista i producenata.
No, zadnjih su godina dodjele Oscara kritizirane zbog neujednačenog omjera rodnih, rasnih i etničkih manjina što je dovelo do reguliranja filmske umjetnosti novim kriterijima objavljenima 8. rujna. Ususret pritiscima javnosti oko kvalitetnijeg odabira dobitnika nagrada, Akademija navodi kako nova inkluzivna politika predstavlja kontinuirano zalaganje za pravo jednakosti i uključivanje svih manjinskih grupa u rad filmske industrije. U kategoriji za najbolji film od 2024. godine, filmovi će morati poštovati minimalno dva od navedena četiri standarda.
Na stranici Oscara objavljeni su standardi kojima će se regulirati sastav glumačke postave, kreativnog tima i njihovih direktora, tehničkog odjela, ali i interna radna mjesta u filmskim studijima i tvrtkama. Uvjetovano je zapošljavanje žena, pripadnika rasnih ili etničkih manjina, osoba iz LGBT zajednice te osoba s kognitivnim ili fizičkim poteškoćama.
Ako želite osvojiti Oscara, morate napraviti reviziju svojeg osoblja te obavezno zaposliti Meksikanca, Kineza, možda i Afroamerikanca, naravno i koju ženu, osobu s invaliditetom i homoseksualca/ku. Oni moraju raditi u marketingu, distribuciji, tehničkim timovima, kao glavni glumci ili bitne sporedne uloge, biti kreativni direktori.
Uključivanje navedenih skupina u filmsku industriju je pohvalno, no zar je jedini ispravni način – nametanje? Izdvojeni kriteriji nisu smjernice za bolje društvo ili pravedne radne uvjete, to su standardi kojima se uvjetuje rad u filmskoj industriji. Smiju li rodni i rasni kriteriji manipulirati filmskom umjetnošću i talentom? Filmovi se tako više neće vrednovati svojom ingenioznošću, već poštovanjem nametnutih kriterija. Štoviše, takozvani inkluzivni standardi krše, ograničavaju i kontroliraju umjetničku slobodu.
Zapamtite, postavljanje ultimatuma nije put do društva koje prihvaća i vrednuje drugačije.
Film kao sinteza niza umjetnosti (književne, glazbene, likovne…) neposredno utječe i na njih same. One su međusobno povezane. Znate li neku filmsku uspješnicu snimljenu prema (istoimenom) književnom predlošku? Ako niste sigurni, izdvojit ću nekoliko: Ubiti pticu rugalicu, Forrest Gump, American Psycho, Gospodar prstenova, Harry Potter, Sumrak, Mostovi okruga Madison, Greška u našim zvijezdama, Boja purpura, Skrivene figure i brojne druge. Utjecati na film, znači utjecati na književnost. I suprotno. Narušavanje kvalitete rada neće biti mjerljivo samo na filmu, već i u drugim umjetnostima kao posljedica poštovanja kriterija.
Ono što ponudimo drugima kao svoj doprinos svijetu oko sebe kroz film, u nama izaziva osjećaj zadovoljstva i smisla, čime potvrđujemo svoju pripadnost i vrijednost s obzirom na stvarnost, kao i na druge ljude koji su jednako tako upućeni na stalnu potrebu prema stvaranju. Kreativnost nas kroz stvaranje dovodi u odnos s drugima oko nas jer se dosezi naših napora (što u filmu, što u životu) potvrđuju samo kroz druge i od drugih.
Zato kreativnom stvaralaštvu nikada nisu pristajale norme, hoće li sada?
Brineš li hoće li tvoj film osvojiti Oscara?
Ne brini, možda ti Oscar i ne treba.