God friended me je serija koja prati tri mlade osobe u pokušajima da pomognu ljudima oko sebe. Već od prve epizode me zaintrigirala, povela na putovanje prekriveno nevjerojatnim slučajnostima i za srce toplim pričama.
Počnimo od radnje. Glavni lik je Miles, dečko koji pokušava svojim podcastom Millennial prophet doprijeti do ljudi i pokazati im kako Boga nema i kako je to sasvim okej. Ironično u tome je što je on ateist dok je njegov otac svećenik. Kada bih napisala da se sve promijenilo od kad je dobio zahtjev za prijateljstvo na Facebooku od nekoga tko se zove „Bog“ lagala bih jer se njegova uvjerenja nisu promijenila, jer ovo nije priča o obraćenju. No jest priča o promjenama. Kada napokon prihvaća zahtjev za prijateljstvo od „Boga“ on mu počinje slati druge prijedloge za prijateljstvo za ljude kojima je potrebna nekakva pomoć. Tako Miles upoznaje Caru, koja je bila njegov drugi prijedlog za prijateljstvo i koja mu se pridružuje u pomaganju ljudima koje im šalje „Božji račun“. Tu je i Milesov najbolji prijatelj Rakesh koji pokušava otkriti tko stoji iza „Božjeg računa“. Prva sezona, kao i druga, sastoji se od dvadesetak epizoda i kako se sezona približava kraju tako su oni sve bliže otkrivanju toga tko je taj koji stoji iza svega. Miles shvaća da jedan dio njega možda ne želi da pronađu tu osobu jer bi to značilo da njegova misija završava, da neće više moći pomagati ljudima kao što je do sada – a zbilja je počeo uživati u tome. Postoje i ljudi koji mu ukazuju na to da možda ne stoji osoba iza računa. Također, to pomaganje je ostavilo veliki trag na njemu samome. Sam je to dobro sročio u jednoj svojoj epizodi podcasta: „Sometimes life takes us on a journey to find an answer we didn’t even know we were looking for. Sometimes we just have to accept that the answers we think we need, we may never find.“
Na kraju prve sezone Miles kao gosta na podcastu poziva i svog oca s kojim je napokon pronašao zajedničko tlo. On komentira kako je njegov podcast izrastao „iz nečeg što je započelo kao kritika religije u razgovor o nadi i vjeri u ljude“. Radeći za „Božji račun“ njegov pogled na ljude i potreba za pomaganjem došla je do izričaja.
Niti jedna serija niti film do sada me nije uspio toliko puta dovesti gotovo do suza od radosti, ljepote slučajnosti i nevjerojatnosti koliku sreću može donijeti pomaganje ljudima. Kroz epizode se prolazi mnogo teških i dubokih tema poput pomirenja s tragičnim događajima, koliko je važan oprost jer ljutnja na nekoga godinama donosi veliki teret sa sobom, neodustajanje od obitelji, pronalaska ljubavi, mijenjanja onoga što ostavljamo za sobom…
Postoji mogućnost da će se u seriji spomenuti i stavovi koji vam se neće svidjeti jer su teme obrađene na modernistički način pogleda na svijet, no možda vam se upravo zbog toga i svidi.
Cjelokupna poruka same serije, izrečena kroz ovaj Milesov zaključak: „Helping people, changing lives, making a difference. That’s what matters most.“ Potaknuti će u vama, barem je potaknula u meni, nešto željno promjene.
Serija God friended me daje priču o superjunacima, pravom prijateljstvu i istinskoj ljubavi. Posvješćuje koliko malo obraćamo pažnju na druge, koliko smo postali pasivni prema ljudima koji nas okružuju, prema svemu što se ne tiče direktno nas samih.
Na kraju bih voljela s vama podijeliti Milesov malo drugačiji pogled na čuda, koji se zapravo provlači kroz cijelu seriju: „But no matter how hard it is, when we choose to help, or listen, or forgive one another, those simple acts of kindness can change someone’s life in a way that can only be described as… a miracle.“
