Kada se pojavio krajem prošle 2019. godine, nitko nije vjerovao da ćemo se zbog COVID-19 naći u sitaciji koje smo samo mogli gledati na filmovima (poput Outbreaka s Dustinom Hoffmanon i Morganom Freemanom). No kada je u veljači stigao prvi slučaj u Hrvatsku, a u ožujku kada je WHO proglasila pandemiju, suočili smo se sa činjenicom da situacija nije dobra. Svakodnevno je Stožer civilne zaštite na čelu s ministrima Božinovićem i Berošom, obavještavao naciju dva puta dnevno o stanju s virusom i odlukama koje će nam promijeniti svakodnevnicu.
Zabrana javnih okupljanja, zabrana izlaska, fizička distanca i ostale mjere bile su naša svakodnevnica (i djelomice su još uvijek), no ipak se situacija, u epidemiološkom smislu, počela popravljati te su od 24. travnja počela popuštanja mjera. Stoga se mnogi ljudi pitaju kako ćemo živjeti kada (i ako) nestane virus? Hoćemo li se sve vratiti u stanje prije virusa?
Da živimo u doba antičke Grčke, vjerovatno bismo otišli u Delfu i pitali Pitiju za savjet. No znamo da je nemoguće znati svoju sudbinu pa tako i ne možemo sa sigurnošću reći hoće li nam se život vratitit u normalu. Jedino možemo napraviti pretpostavke temeljene na trenutnim saznanjima.
Najprije, ekonomski stručnjaci predviđaju pad BDP-a i gospodarstva koji bi bio veći nego ekonomska kriza 1929. (pa čak i od 2008.) godine te stoga možemo pretpostaviti i sniženje plaća i ostalih doprinosa koji su bitni za funkcioniranje. Velika većina ljudi za vrijeme pandemije izgubila je posao te postoji mogućnost kako će broj nezaposlenih biti veći nego što je to bilo prije.
Kada govorimo o ekonomskim posljedicama korone treba se nakratko osvrnuti na našu najjaču gospodarsku granu: turizam. Upravo u vrijeme najstrožih mjera trebala je početi nova turistička sezona, a ugostiteljima je to trebalo biti najsretnije razdoblje u godini. Na kraju se ispostavlja kako nam turizam ne smije biti glavna gospodarska nit vodilja već da treba podjednako razvijati i ostale grane našeg gospodarstva.
S obzirom na to da se od ponedjeljka 11. svibnja otvarili ugostiteljski objekti, no uz stroge epidemiološke mjere, opravdano je pitati hoće li te mjere biti aktualne i kada se posve smiri korona-kriza? Ja smatram da neće biti potrebno i da ćemo moći normalno otići s prijateljima na piće ili u pizzeriju na neku klopu.
Ipak, trebamo se zapitati: Hoćemo li bolje paziti na naše zdravlje i, pogotovo, na osobnu higijenu? Upravo mjere stožera trebaju učiti narod o higijeni, jer se u svakoj pandemiji pokazuje kako ovakvi virusi nastaju na onim mjestima gdje se ne održava redovita higijena. Nisu bezveze naši stari govorili kako je čistoća pola zdravlja.
U svakoj krizi postoje junaci. U vrijeme korona virusa imali smo grupne i pojedinačne junake. Grupni junaci su zasigurno zdravstveni radnici koji su uvijek bili na prvoj crti borbe protiv virusa. Tu su i znanstvenici koji se trude saznati što više o virusu i pronaći lijek, a naposljetku tu su i policajci koji su za vrijeme karantene također pazili da se virus ne širi po zemlji.
Sigurno je da će se naš život promijeniti kada prođe pandemija, ali u kolikoj mjeri?
To nitko ne može sa sigurnošću znati jer nitko nema čarobnu kuglu u koju se može pogledati. Stoga zaključujem ovu temu sloganom koji se poslijednih tjedan dana pojavljuje: OSTANIMO ODGOVORNI.