COVID- 19 donio je sa sobom plejadu restrikcija, mjera, preporuka, poticaja i odluka – dobrih i loših, i kako za koga. U ovakvim vremenima se regulatorne i zakonodavne izmjene događaju svakodnevno, a kada imamo pojačanu regulatornu i zakonodavnu aktivnost, imamo i pojačanu lobističku aktivnost. Mnogo je gospodarskih sektora naglo zahvaćeno negativnim učinkom epidemije, počevši od turizma i sporta, pa sve do neprehrambene maloprodaje. U takvoj situaciji, lobirati se mora. U krizi, tko ne lobira, ne postoji! Glas poduzetnika, prvotno inicijativa, a sada udruga, lobirao je ponajviše za horizontalne mjere pomoći cjelokupnom gospodarstvu. Sektorska udruženja, poput Udruge hrvatskih putničkih agencija, lobirala su za mjere pomoći specifičnim sektorima, ili su čak lobirali za mjere pomoći pojedinim poslovnim modelima unutar samih sektora. U ovom osvrtu ću prikazati nekoliko specifičnih primjera lobiranja u vrijeme epidemije i ocijeniti njihovu uspješnost.
„Never let a good crisis go to waste“
– Winston Churchill
Glas poduzetnika
Kada su hrvatski gospodarstvenici shvatili da će obuhvatne epidemiološke restrikcije biti ubojite za gospodarstvo, nekolicina mikro, malih i srednjih poduzetnika je donekle spontano organizirala inicijativu Glas poduzetnika i eksplozivnom brzinom krenula u grassroots lobiranje kako bi se donijele adekvatne horizontalne mjere pomoći (o tome što je točno grassroots i kako izgleda, više u jednom od idućih članaka). Naglasak je bio na očuvanju radnih mjesta i likvidnosti poduzeća kroz fiskalne mjere. Inicijativa se brzo profilirala u jednu ozbiljnu i agresivnu lobističku silu, stvorivši široku potporu javnosti. Stručnu legitimnost su dobili kroz podršku ključnih ekonomskih opinion makera. Većinu svojih zahtjeva su uspjeli ostvariti u drugom paketu Vladinih mjera pomoći gospodarstvu. Uz jedan široki pritisak Glasa poduzetnika te već postojećih poslovnih udruženja (AmCham Hrvatska, HUP…) i nekih političkih stranaka koji su tražili slične ili jednake mjere, Vlada RH je usvojila skoro sve zahtjeve te je otpisala, primjerice, porez na dohodak i doprinose.
Potaknuti uspjehom, predvodnici inicijative odlučili su je prenamijeniti u udrugu i povećati apetite. Iduće korake su usmjerili prema lokalnoj vlasti i otpisu lokalnih nameta te najma prostora za poduzetnike i obrtnike kojima je zabranjen rad. Udruga je svojom mrežom zahvatila vrlo širok spektar problema koje paralelno adresiraju.
Uz to, ušli su u direktan sukob s poslovnim udruženjima, HGK i HOK-om te sindikatima, pokušavajući sebe pozicionirati kao bolju, efikasniju ali dobrovoljnu inačicu. Kada epidemija prestane, ključni zadatak Glasa poduzetnika bit će kako ostati relevantan i održati svoju instant podršku. Nameće se pitanje – koji će biti treći oblik u evoluciji Glasa poduzetnika? Izgledna je varijanta koju su već najavili, a to je transformacija u socijalnog partnera i sudjelovanje u Gospodarsko-socijalnom vijeću, tripartitnom tijelu koje okuplja predstavnike sindikata, poslodavaca i Vlade kada se raspravlja o odnosu radnika i poslodavaca. Poslodavce trenutno predstavlja Hrvatska udruga poslodavaca, a ovim potezom Glas poduzetnika im je bacio rukavicu u lice te postao glavni konkurent. Za sada ne treba isključiti ni izlazak na parlamentarne izbore, odnosno stvaranje šire političke platforme kao finalni oblik u evoluciji ove inicijative, ili bar davanje jasne podrške nekoj od postojećih političkih opcija koje su programski kompatibilne.
Udruga hrvatskih putničkih agencija (UHPA)
Mnogi svjetski putnici, računajući da će virus ostati u Wuhanu, revno su ugovorili svoja putovanja za Uskrs, ljetovanje i razne izlete. Čim je virus sazad ušao u Europu i granice se krenule zatvarati, putnici su mahom počeli otkazivati ugovorena putovanja i tražili povrate novca. Takva situacija najviše je ugrozila putničke agencije koje nude paket aranžmane. Naime, prema odredbama Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o putovanjima u paket aranžmanima i povezanim putnim aranžmanima, putnik ima pravo otkazati ugovor o putovanjima prije samog putovanja, ako su na odredištu nastupile izvanredne okolnosti koje znatno utječu na izvršenje ugovora ili putovanje na odredište. Putnik u tom slučaju ima potpuno pravo na puni povrat novca. U uvjetima u kojima je ulazak u zemlju zabranjen, sve putničke agencije u Hrvatskoj suočile su se s masovnim zahtjevima za povrat novca.
Obzirom na njihov specifičan poslovni model u kojem se dio novca od putnika odmah prosljeđuje na račune pružatelja smještaja i prijevoza za koje agencija posreduje, putničke agencije morale su putnicima vraćati novac koji nemaju na računu, a potom i same potraživati povrat od pružatelja smještaja i prijevoza. Mnoge putničke agencije su razvile probleme s likvidnošću i krenule na put prema propasti. UHPA je bila primorana lobirati Ministarstvo turizma da kao mjeru pomoći propiše zakonsku obvezu moratorija na povrat novca u paket aranžmanima. Ministarstvo je brzo propisalo moratorij koji ističe 180 dana nakon što izvanredne okolnosti završe. Putnik ima opciju prihvatiti vaučer koji se može iskoristiti kasnije, ili pak može pričekati da istekne tih 180 dana i dobiti puni povrat novca. UHPA je lobiranjem spasila putničke agencije od većih problema s likvidnošću, a možda i od ključa u bravi. Pothvat je time veći ako shvatimo da je Ministarstvo turizma moralo svjesno izmijeniti Zakon o pružanju usluga u turizmu, a protivno odredbama spomenute Direktive koja je tim Zakonom implementirana u hrvatsko zakonodavstvo. Taj potez povlači pitanje povrede prava Europske unije, ali vjerujem da će u ovoj situaciji Europska komisija progledati Hrvatskoj kroz prste.
Udruženje marina Hrvatske gospodarske komore
Naizgled ostajemo u turizmu jer ćemo se baviti problemom koji veže dva tipa djelatnosti zastupljenih unutar sektora turizma HGK, marine i čarter plovila. Međutim, njihov problem spada u resor Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, što samo dokazuje da resore i javne politike ne možemo promatrati kao silose, već kao spojene posude. Donošenje odluke, ili pak izostanak odluke unutar jednog ministarstva često izazove posljedice u sektorima pod ingerencijom drugih ministarstava. U ovom slučaju, radi se o izostanku odluke.
Naime, zbog svima poznatih ograničenja kretanja i putovanja, svi vidovi pružanja usluga u turizmu trpe velike gubitke, uključujući marine i čarteraše. Marine su dužne državi plaćati koncesijsku naknadu za pomorsko dobro, a čarteraši moraju podmirivati troškove vlasnicima marina u kojima su na vezu. Dakle, i jedni i drugi imaju troškove, a prihoda od djelatnosti nema. Uz to, budući da nisu u nadležnosti Ministarstva turizma, nemaju pristup pogodnostima koje nudi Ministarstvo turizma. Ovo je situacija u kojoj čarteraši traže od vlasnika marina da ne potražuju novce od njih, a marine traže od Ministarstva mora, prometa i infrastrukture da njih oslobodi plaćanja koncesije kako bi oni mogli osloboditi čarteraše od plaćanja.
Međutim, zbog nedostatka koordinacije između Udruženja marina i Udruženja čarteraša, mjera pomoći još nije donesena. Dok čarteraši traže solidarnost marina, Udruženje marina nije samo moglo uspješno lobirati resorno ministarstvo da ih oslobodi koncesija. Uz jaču koordiniranost, usuglašene pozicije i dobru lobističku strategiju, nautičari su mogli zajednički izvojevati oslobađanje od koncesijskih davanja, pozicionirati se kao preferirani oblik turizma ove sezone te izvršiti pritisak da ih se napokon i de iure stavi pod kapu Ministarstva turizma. Vremena za učinkovitije lobiranje još ima, ali ono istječe.
Glas poduzetnika se odlučio za vrlo glasan i agresivan pristup prema donositeljima odluka, koristeći pritom PR i društvene mreže kako bi izvršio trenutan i snažan pritisak na njih. Takva tehnika je svojevrsni Arm-twisting, odnosno stvaranje velikog medijskog odjeka koji će donositelja odluka dovesti u poziciju straha od stvaranja negativne percepcije kod biračkog tijela, a imperativ izbornog rezultata dovodi do prihvaćanja zahtjeva druge strane. Ova logika je iza većine grassroots pokreta. Međutim, održivo lobiranje se temelji na stvaranju prijatelja, nikako neprijatelja, i zato su grassroots pokreti obično usmjereni na jedan specifičan problem i kratkog su vijeka. Drugim riječima, pred Glasom poduzetnika je dugoročno jako težak zadatak – zadržati momentum i entuzijazam te ostati relevantan.
Čim donositelji odluka osjete da početni momentum kopni, dugoročna uspješnost Glasa poduzetnika će vrlo brzo doći u pitanje. S druge strane, UHPA nije stvarala krik i bijes već je direktno komunicirala s donositeljima odluka te jasno artikulirala i argumentirala svoju poziciju. Putničke agencije su koordiniranim i direktnim angažmanom prema ministru vrlo brzo zaštitile svoj poslovni model i opstale na tržištu. Nautičari su pak, zbog izostanka koordiniranosti i direktnosti, još uvijek u velikoj opasnosti jer nisu polučili željeni rezultat. Ispred Glasa poduzetnika je još mnogo posla u smislu dugoročne i održive strategije razvoja te im želim sreću i mudrost u tom procesu. Zasad, UHPA je imala najuspješniji lobistički zahvat jer je ostvarila svoj lobistički cilj u kratkom vremenu i bez stvaranja neprijatelja.
