Kuda se god osvrnemo, na koji god portal kliknemo, s kime god progovorimo, sve je puno vijesti o trenutno najvećem čovjekovu neprijatelju – COVID-19, poznatijem kao koronavirus. Nigdje se ne možemo pomaknuti (doslovno), a da se on ne spominje. Mjere opreza, novozaraženi i samo panika, panika i panika. Još većem kolapsu pridonio je i potres koji nas je natjerao da na nekoliko sati prestanemo razmišljati o prvom neprijatelju. Broj protivnika povećao se za jedan. Neka se ta brojka ne povećava.
Predlažem da još jednom prestanemo razmišljati o svim nedaćama koje nam se događaju ili da im pristupimo na drugačiji način. To možemo učiniti tako što ćemo slijedi upute koje se nalaze u nastavku ovoga članka.
Što mislite, što će sve ljudi raditi kada budu mogli izaći iz svojih domova (ostat ćemo pozitivni, ova pandemija mora završiti)? Kako li će biti sretni, kako li će samo raditi na tome da nadoknade sve izgubljeno vrijeme! Kako li će se družiti, biti vani, veseliti se! Kako li će samo biti onakvi kakvi su trebali i uvijek biti…
Uživat ćemo u svakoj prilici za druženje, veselit ćemo se odlasku u škole, na fakultete, posao…Veselit ćemo se uobičajenim radnim aktivnostima, uobičajenim radnim atmosferama. Veselit ćemo se i onim rutinama koje su nam toliko bile zamorne i koje smo počeli mrziti. Veselit ćemo se ranim buđenjima, veselit ćemo se običnom odlasku u dućan bez maske i rukavica, veselit ćemo se najdosadnijem predavanju ili radnom zadatku, veselit ćemo se vožnji u javnom prijevozu (čak i u HŽ-u!). Koliko pozitivne energije ćemo biti u stanju emitirati u svemir?! I to ne samo mi nego cijeli svijet. Napokon ćemo dobiti onu dugo iščekivanu slobodu. No što ako ubrzo zaboravimo kako nam je nesloboda bila mrska i koliko smo žudjeli za njezinim antonimom? Što ako nam dosadi sreća i odlučimo nastaviti po starom? To si ne smijemo dopustiti. Ne smijemo dopustiti da nas svakodnevica odvoji od one prvotne dječje radosti koju smo gajili u trenutku kada nadležni presude u našu korist, kada nas proglase slobodnima. Nemoguće je sliku trenutne neslobode imati neprestano pred očima, ali moramo ju čuvati uvijek negdje blizu pogleda kako ne bismo opet bili njezin tužni dio.
Stanje u kojem se nalazimo nesumnjivo je teško, nestabilno i uznemirujuće. Neki ga smatraju kaznom za naše propuste, no trebamo bježati od takvih misli i osjećaja. Trebamo uvijek nastojati naći ono nešto pozitivno, bilo to i sićušno. Dajmo smisao onome što nam se događa jer svaka životna (ne)prilika nudi neku novu spoznaju. Možemo misliti da, da smo postupili drugačije, sada ne bi bilo ovako, no da se nije dogodilo baš ovo što se dogodilo, da nije bilo ovog nepoznatog virusa i svih njegovih popratnih pojava, da nije bilo ovakvog iznenadnog potresa, ne bismo bili ljudi kakvi smo sada. Svaka nas životna situacija izgrađuje. Dopustimo da nas ova tužna izgradi na najbolji mogući način.
Ne čekajte sretnije dane za tu promjenu. Krenite s njom još danas. Nazovite svoje prijatelje i obitelj i podsjetite ih koliko su vam važni. Pogledajte onaj film o kojem svi govore, a za koji niste imali vremena. Pretražite policu s knjigama u svojoj kući i nađite naslov koji vas vraća u neke sretnije dane ili pročitajte neki vama sasvim nepoznat. Pronađite u citatima filma i knjige ono što vas je oduševilo, s čime se povezujete i zapišite to na neki komad papira koji možemo uvijek nositi sa sobom kako bi vas na to podsjetio. Napravite novu play-listu. Naučite kuhati neko novo jelo (probajte ne iskoristiti previše sastojaka za njega). Napišite u bilježnicu kako se osjećate, što želite, za što ste zahvalni. Odvojite vrijeme za sebe i svoje misli. Odredite prioritete. Iskoristite ovo „dano“ vrijeme za aktivnosti za koje ste mislili da nemate vremena ili koje radite inače, ali im dodajte novi smisao. Zapamtite te aktivnosti koje ste radili u „kućnom pritvoru“ i nastavite s njima i onda kada iz njega izađete. Tada će njihov smisao biti još bogatiji.
Dajmo sve od sebe da iz ove priče izađemo bolji i jači.
