Nevjerojatno je kako su čudni ti putevi YouTubea i njihovih preporučenih videa. Sigurno ste i vi poput mene počeli s gledanjem jednog videa, na primjer videa o kuhanju, a završili na nekom sasvim desetom videu potpuno nevezanom uz onaj prvi, možda čak nekoj najavi za film za koji nigdje drugdje niste čuli. Kako ste do njega došli, kako su ti sati tako brzo proletjeli ostaje nepoznanica. Tako se meni dogodilo prije nekoliko mjeseci, započela sam s gledanjem komentara na serije Alexa Meyersa, prebacila se na preporuke za filmove nekog trećeg i tri sata poslije završila sam na traileru za film koji je izgledao tako osvježavajuće da sam ga odmah stavila na svoju to watch listu.
Film na koji sam naišla zove se This Beautiful Fantastic i priča priču kakvu je danas teško pronaći. Svi najpoznatiji filmovi, o kojima se priča mjesecima unaprijed i koji se prikazuju u kinima napravljeni su da budu što dinamičniji, brži, napetiji, uzbudljiviji, strastveniji. Ovaj britanski film iz 2016.-te je, naprotiv, usporen većinu vremena, no u svakoj sceni sadržano je nešto važno za likove koje polako upoznajemo.
Likovi su osebujni, svaki ima nešto posebno, specifičan karakter i kako ih kroz film upoznajemo tako nam oni prirastaju k srcu.
Glavni lik oko kojeg se vrti priča je Bella Brown, knjižničarka koja pokušava pisati, organizirana i uredna do maksimuma s neobjašnjivim strahom od vrta koji je zarastao iza njezine kuće.
Alfie je njezin susjed koji prvi dojam ostavlja kao osorna i nepodnošljiva osoba no kroz film se otkriva njegova blaga strana, ljubav prema vrtu, prirodi, razlog njegove osornosti.
Zatim tu je Vernon, samohrani otac, kuhar prvo za Alfija, a zatim i za Bellu.
I naposljetku William Trentor odnosno Billy, apsolutno neorganizirani izumitelj koji svaki dan posjećuje knjižnicu u potrazi za inspiracijom.
„Creating a garden starts as an interest and soon becomes a lifetime’s obsession. One that can be engaged at a moment’s notice. By simply stepping outside.“ Alfie, malim koracima potiče Bellu na izlazak iz svoje zone ugode, iz poznatog u nepoznato – stvaranje vrta. Iako ne čini ništa posebno osim što ga sluša, proturječi mu i ispituje, Bella Alfiju pomaže da se prisjeti dobrih stvari i lijepih stvari, a ne da bude fokusiran na loše i na svoje gubitke.
Svi likovi imaju nekako krnje obitelji kojima nedostaje nekoliko članova, no Vernonova briga, kuhanje, spremanje, primjećivanje kada nešto nije u redu čine cijelu atmosferu toplom, kao da svi oni zajedno čine cjelinu koja bi se mogla nazvati gotovo obiteljskom.
Billy dodaje romantičnu notu, potiče Bellu na pisanje i pričanje priče o njegovom izumu – metalnoj ptici.
Redatelj i pisac This Beautiful Fantastic, Simon Aboud rekao je o ovom filmu: “I was fascinated with this idea of a woman who is trying to get on the path of life, and a man who’s on the path to death,” Aboud je nastavio. “The film is really a celebration of chaos. You can’t control nature.”
Teško je ovaj film svrstati u neki poseban žanr. Ima prepozitivan kraj za uobičajenu dramu, osjeti se da naglasak nije stavljen na nasmijavanje publike iako osmijeh na licu ostaje većinu vremena tijekom gledanja, prerealan je da bi pripadao fantasyu, a naglasak nije stavljen niti na romansu, barem ne na uobičajen način. Dobivamo ljubavnu priču, ali ne onu prepunu strasti već onu prepunu sramežljivog zbližavanja i polaganog upoznavanja, poticanja one druge osobe na vlastiti rast.
Ovaj film jedan je od rijetkih koji dokazuju da film može biti umjetnost. Iako je spor, nije dosadan i ostaje u glavi još dugo nakon gledanja, tako da ako se umorite od gledanja Božićnih klasika i novotarija, ovaj film je moja topla preporuka.
