Od 24. do 29. rujna nas pet Hrvata uz ostalih četrdeset mladih imalo je jedinstvenu priliku sudjelovati na projektu „Mladi za ljudsko dostojanstvo i ljudska prava – HDHR“ u organizaciji World Youth Alliance Austrija u Beču.
Dojam br. 1 – „Win –win situation“
Prvo iskustvo Beča pratit će osjećaj neizmjernog olakšanja kada nas je taxijem do Karlsplatza vozio Živojin. Na taj način Beč je ostao pošteđen lošeg njemačkog jezika, a nama se još jednom potvrdila ona da je „Svijet tako malen!“
Dojam br.2 – „Introverti ne postoje u Beču“
Na Karlsplatzu nas je dočekala vesela ekipa, susretljivi i dragi ljudi čije su priče odagnale naš umor. Nakon kratkog upoznavanja i predstavljanja programa, tzv. icebreakeri (igre upoznavanja) iz svakog su introverta probudili onog sramežljivog tinejdžera koji na maturalnom plesu počne s cupkanjem noge, a onda nastavi s čudnom koreografijom preko cijelog podija. Tako su uskoro svi znali tko se užasno boji pingvina, tko je razbio glavu s 11 godina jer je u wc-u headbangao na Bon Jovija (bila je dobra pjesma) ili tko je strastveni ljubitelj piva.
Dojam br. 3 – „Ljubav ide kroz želudac“
Internacionalna večera na kojoj su svi timovi iz Poljske, Portugala, Italije, Španjolske, Austrije i Hrvatske donijeli svoja poznata i tradicionalna jela, pokazala je kako i ljubav i solidarnost često idu kroz želudac. Iako smo ponijeli dalmatinske i slavonske delicije, imali smo malih poteškoća s prevođenjem Kraševih keksa pa je Ivan B. samo rekao „This is Housewife.“
Dojam br. 4 – „Znanje je moć, ali refrejmanje je sve“
Nisam sigurna je li uopće moguće sažeti što smo sve u Beču naučili, vidjeli i doživjeli? Kroz sve dane projekta bavili smo se izučavanjem WYA-inih White papera, propitivali aktualne probleme, osluškivali različita shvaćanja ljudskog dostojanstva, razgovarali o odnosima između razvijenih i nerazvijenih zemalja. Raspravljali smo o, ne biste vjerovali, još uvijek aktualnim idejama o prenapučenosti zemlje, o ekološkom aktivizmu i drugim socio-ekonomskim, pravnim i (bio)etičkim pitanjima.
Naše je znanje obogatilo i učenje o nastanku Erasmus+ projekata, a Elisabeth Gudenus voditeljica projekta još nas je jednom zanimljivim pristupom potaknula na zajednički kreativan rad. Tim Hrvatska tako je osmislio projekt kojim bi potaknuo mlade u Hrvatskoj da izlaze na izbore i biraju mudro, a o tome je li projekt uspješan i izvediv doznat ćemo na sljedećim izborima (kriterij uspješnosti – odabir M. Š. kao predsjednika).
Iva Burazin koja trenutno djeluje kao (najsimpatičnija) pripravnica u WYA Europe, uvela nas je u medijski svijet, a svojom nas je radionicom opremila novom vještinom. Ono što je nekoć za Sokrata bila majeutika, za nas je danas umijeće refrejmanja. Refrejmanje je vještina koja vas uči kako pred medijima ostati sabran, kako ne upasti u njihove zamke i spletke, a unatoč tome poroditi istinu u 21. stoljeću?
Dojam br 5. – „Dojam za 5 i za cijeli život“
Da mladi mogu puno, da puno žele, da nisu tromi i nezainteresirani, da se žrtvuju i da su osjetljivi za dobro – to je najvrednija stvar koju nosim sa sobom iz Beča. Uz onu (bitniju, naravno) da se većina sudionika na karaoke partyju snalaze kao da su rođeni na pozornici!
Provesti tih nekoliko dana s ljudima kojima je iskreno stalo do bližnjega, koji duboko ćute promjene u svijetu, koji žele učiti nove stvari, koji su otvoreni za raspravu, kvalitetnu argumentaciju i dijalog, za svih nas iskustvo je i trajno dobro koje nosimo sa sobom.
Da je srž svega ispravan pogled na ljudsko dostojanstvo, koje se najprije osjeća u najbližoj okolini, ono iz kojeg izviru sva dobra čovječanstva, još se jednom pokazalo u zajedništvu. Projekti kao ovi, koji okupljaju mlade iz različitih zemalja, različitih kultura, životnih stilova i mišljenja, daju priliku proživljavanja ljudskog dostojanstva. Dostojanstva koje nije puka apstrakcija, već ono koje se zapravo osjeća na vlastitoj koži.
