Uz dopuštenje autorice i uredništva portala Arteist.hr prenosimo u cijelosti članak o osječkom slikaru Zoranu Šimunoviću koji je 2016. godine sudjelovao u debati “Prognana kultura” u organizaciji Svjetskog saveza mladih Hrvatska. Već tada je kao djetnik u kulturi svjedočio kako je situacija u kulturi teška, ali i dao dobre primjere i savjete za borbu protiv sveopćeg sivila. Zadovoljstvo je vidjeti da se za rad ovog uspješnog slikara zainteresirao američki časopis Regard Magazine u čijem je posljednjem broju objavljen intervju sa Šimunovićem. Znali smo da imamo nos za prepoznati vrijedne, ustrajne i hrabre koji nemaju vremena za kukanje već svojim radom potvrđuju da se i iz Slavonije itekako mogu raditi stvari čija se kvaliteta prepoznaje diljem svijeta.
Ovaj smo portret umjetnika objavili potaknuti interesom američkog časopisa Regard Magazine za domaćeg slikara Zorana Šimunovića s kojim su napravili intervju u posljednjeg broju. Činilo nam se da nije fer da više Amerikanaca nego Hrvata upozna Zorana i njegov rad.
Njegova obitelj uspješno se bavi poljoprivredom pa nije neobično što se u mladim danima počeo tražiti na Agronomskom fakultetu. Međutim, nije prošlo dugo vremena da Zoran Šimunović i njegova familija shvate i prihvate da se dijete treba baviti umjetnošću. Njegova supruga Ivana pomogla mu je kako sam kaže “napraviti rez i prihvatiti da se treba baviti umjetnošću” jer je to jedino što je zaista htio i u čemu je bio dobar.
Na debati Prognana kultura[/caption]
Danas znamo da je Zoranova odluka bila najbolja koju je mogao donijeti. Prije nekoliko dana u popularnom američkom Regard Magazine izašao je prilog “Croatia full of life” u kojem su predstavljeni hrvatski ambasadori s naglaskom na dizajnere, glumce i jednog jedinog umjetnika – Zorana Šimunovića iz Osijeka.
Nakon što je završio Akademiju likovnih umjetnosti zaposlio se u nagrađivanom Gradskom muzeju Vukovar kao kustos likovnih zbirki. To mu je otvorilo nove vidike i poglede na umjetnost pa se drugačije počeo postavljati i prema svom radu, ali i prema umjetnosti općenito. Shvatio je između ostalog ono što mnogima ne pođe za rukom: svoj rad treba cijeniti i pristupati što profesionalnije njegovoj prezentaciji. Cijena njegovih radova dosegla je 30 000 kn.
“Počeo sam s dosta nižim cijenama. Nakon dugogodišnjeg rada i mnogih izložaba podizao sam lagano cijenu jer su postojali kupci koju su radove kupovali po cijenama koje sam postavljao. Vodim se time da moram biti prisutan na sceni i imati kupce za cijenu koju odredim. Kakva mi korist ako procijenim da moj rad vrijedi 50 000 eura, ako mi ga nitko neće kupiti za te novce?”
Izlaže po cijeloj Hrvatskoj, od Dubrovnika, Biograda na Moru, Istre, Zagreba, Čakovca do rodne Slavonije. Ove godine ima i samostalnu izložbu u Grazu. “Sve skupa ove godine ću odraditi šest izložbi. Dosta je to, možda i malo previše jer se neke vremenski skoro poklapaju pa moram jako puno slikati da izložbe ne bi bile “siromašne”. U međuvremenu se dogodi i da se najave neki privatni kolekcionari ili ljubitelji umjetnina pa morate imati u ateljeu barem tri slike koje ćete ljudima pokazati i ponuditi. Uz posao u muzeju to znači raditi zaista po cijele dane, a nekad se odradi i noćna smjena. Tu je i ovaj menadžerski dio posla koji odrađujem sam: dogovaranje i organizacija izložaba, rad na medijskoj promociji… Ali ja se želim baviti slikarstvom tako da mi ono bude primarni izvor zarade i da mu se mogu posve posvetiti pa mi za sada takav ritam još ne predstavlja nesavladivi teret. Premda je nekad vraški teško sve izbalansirati, takav ozbiljan i temeljit pristup se do sada pokazao uspješnim te mi otvorio mnoga vrata prema svijetu. Na koncu, u procesu slikanja morate konstantno biti budni i promišljati o svakom sljedećem potezu kista. U mom slučaju slikanje zahtjeva jako puno promišljanja tako da je svaka slika naslikana u mislima prije nego što je naslikana na platnu. Eto još jednog razloga za više rada, a manje spavanja”.
Posljednji ciklus koji je zagrebačka publika mogla vidjeti u Galeriji Vladimir Filakovac od 11. ožujka do 4. travnja ove godine nastavak je njegove serije “Hommage prostoru” koju je prvi put pokazao u Biogradu na Moru u ljeto 2018. Njegove izložbe nikad ne prikazuju ista djela. “Slike se prodaju pa uvijek slikam nove jer mi se čini fer i prema publici pokazati im svoje najnovije radove, a ne reciklirati stare posuđujući ih od vlasnika. Stvaram ono što vidim i ne mogu negirati niti se oglušiti na prostor koji me okružuje. U konačnici on me na neki način i definira. Trenutačno mi je najveća inspiracija moj dom koji se “preselio” na moja kvadratna platna veličine 1,50 x 1,50 m.
Svakidašnji dekorativni i uporabni predmeti poziraju mi u dekonstruiranju prostora i tako nastaje moj likovni svemir. Svaki kutak mog umjetničkog djela je personaliziran i nosi neku oznaku koja odaje uspomene i pasioniranost domom. Mi u Hrvatskoj smo jako vezani za dom pa mi se ne čini ništa neobično to koliko me moja “četiri zida” inspiriraju. Naizgled nevažne figurice i igračke, biljke i voće postaju važni jer su na platnima zabilježeni kao artefakti moga postajanja. Moj dom prepun je detalja, sitnica i da – žutih plastičnih patkica koje su igračke našeg psa, a za koje me ljudi često znaju pitati zašto ih slikam. Valjda privlače najviše pozornost.”
Ovaj mladi umjetnik pasioniran između ostalog i tetovažama, priču o svom radu na sebi zaokružio je upisom na doktorski studij koji će mu sigurno dati legitimitet da se okuša i u nekim drugim vidovima kulturno-umjetničkog djelovanja. Do tad ga pratite na društvenim mrežama:
Instagram: zsimunovic6
Facebook: Zoran Šimunović
Web: zoransimunovic.com
Email. simunovic.zoran@gmail.com
