Škole, kao odgojno – obrazovne ustanove u kojoj učenici provode većinu svog vremena, imaju cilj unaprijediti odgojno – obrazovne ishode svakog učenika sa svrhom što boljeg uspjeha te imaju važnu ulogu na području socijalizacije učenika.
Škole se, također, suočavaju s preprekama i izazovima tijekom osnovnoškolskog obrazovanja, a odnose se na probleme i poteškoće koje učenik proživljava (problemi u ponašanju, nasilje u obitelji, narušeni obiteljski odnosi, teškoće u razvoju). U tim situacijama opravdano je očekivati reakciju škola unutar vlastitog djelokruga budući da je to jedna od njihovih uloga kao institucija. Međutim, tada dolazi do problema jer jeza prepoznavanje pojedinih poteškoća, njihovu prevenciju i intervenciju sustav škola potrebno urediti tako da se unutar njih zaposle stručne osobe koje imaju kapacitete i kompetencije za prepoznavanje istih. Sukladno tome, ističe se važnost multidisciplinarnog rješavanja problema, odnosno postajanja stručnog tima u školama sastavljenog od socijalnog radnika, psihologa i socijalnog pedagoga.
Ali naša sadašnjost pokazuje drugačije; socijalni radnici isključeni su s popisa stručnjaka u radu stručnog tima škole 2008. godine usvajanjem izmjena i dopuna Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama.
Uloga socijalnog radnika u školi
Svrhovitost socijalnog rada identificira se na tri različita područja: prvo područje odnosi se na pomoć pojedincu da riješi ili umanji problem koji nastaje uslijed neslaganja s okolinom. Drugo područje odnosi se na otkrivanje i prevenciju potencijalnih problema između pojedinca i okoline. Treće područje uključuje jačanje potencijala, odnosno jakih strana pojedinca za rješavanje poteškoća s kojima se suočava.
Svrha i ciljevi socijalnog rada i drugih zanimanja proizlaze iz njihovih vrijednosnih sustava. Te se vrijednosti odnose na jedinstvenost svakog pojedinca, poštovanje njegovog dostojanstva, pravo na samoodređenje, prihvaćanje i povjerljivost. Socijalni radnici nastoje stvoriti uvjete života koji poboljšavaju dobrobit ljudi i njihov način života te usmjeriti osobu na ciljeve koji bi trebali biti postignuti. Socijalni radnici u svom se radu, također, koriste znanjem, vrijednostima i vještinama kako bi pomogli ljudima u rješavanju socijalnih problema.
Suradnja centara za socijalnu skrb i škola pokazuje da je potreban sustavniji pristup u rješavanju pojedinih problema učenika osobito u suradnji s njihovim obiteljima, pri čemu socijalni radnici imaju jednu od važnijih uloga u stručnom timu.
Prisutnost socijalnih radnika u školama ističe se kao bitna stvar zbog ranije prevencije određenog neprihvatljivog ponašanja učenika i raznih drugih situacija koje ukazuju na poteškoće u ponašanju ili razvoju. Tako bi se određeni problemi mogli prevenirati u ranijoj dobi, odnosno bila bi manja mogućnost da se pojave u odrasloj dobi učenika. Prisutnost socijalnih radnika u školama rezultirala bi učinkovitijom procjenom socijalnih rizika učenika. Također, školski socijalni radnici kreirali bi programe, radionice, aktivnosti podrške i prevencije socijalnih rizika za učenike. Zato je struka socijalnog rada važan partner u području odgoja i obrazovanja; njihova vrijednost bila bi prepoznata, cijenjena i učinkovita.
Djelatnosti koje bi socijalni radnici obavljali u školama odnose se na rad u stručnom timu, rad s učiteljima u prepoznavanju i rješavanju problema, rad s pojedinim učenicima te ostalim školskim osobljem.
Drugo područje rada odnosi se na lokalnu zajednicu, odnosno poticanje i ostvarivanje suradnje između institucija, udruga i inicijativa koje se odvijaju na prostoru iste lokalne zajednice i značajne su za funkcioniranje škole. Treće područje odnosi se na obitelj, odnosno upoznavanje obiteljskih prilika učenika, rješavanje i suočavanje s problemima, rad na osnaživanju i motiviranju učenika, potencijala i mogućnosti kako bi se podigla kvaliteta njegovog života.
Socijalni radnik može osnaživati učenike ili prepoznati njihove probleme i potrebe tako da bude izravno uključen u sustav obrazovanja jer bi tako radio u školama i imao veća saznanja i pregled situacije u kojoj se učenik nalazi budući da bi mu informacije bile dostupnije. U našem sustavu određeni problem u školi dopisom se šalje centru za socijalnu skrb te se tako gubi na vremenu i pravodobnoj intervenciji.
Budući da socijalni radnici posjeduju znanja i vještine za rad s djecom koja pokazuju poteškoće u ponašanju, oni bi tako mogli dati adekvatno rješenje za određeni problem jer su educirani u tom području. Važna stavka je da socijalni radnik ne uključuje u rad samo pojedinca, odnosno učenika, već i njegovu obitelj, svjetonazor, društvo i prema tome sagledava na koje bi se sve načine moglo intervenirati iz svih perspektiva.
Kao jedan od načina na koji socijalni radnik može prepoznati probleme i potrebe učenika možemo navesti, primjerice, radionice za kreativno rješavanje problema u školama. Tako bi učenici naučili i istražili načine rješavanja sukoba bez nasilja, razvijajući dobre komunikacijske i socijalne vještine. Svaki učenik koji sudjeluje u nasilju vjerojatno ne zna kako se postaviti u situacijama sukoba i zato je potrebno poraditi na tome da bi se preveniralo nasilno ponašanje.
Dobar socijalni radnik bogatstvo je koje može unijeti velike promjene u životu ako mu to dopustimo. Vrijednosti koje posjeduje mogu drugoj osobi stvoriti drugačiji pogled na svijet i život. Zato je važno prepoznati njegovu značajnost, osobito u odgojno – obrazovnim ustanovama gdje njegova uloga da prepozna određena rizična ponašanja ili situacije može spriječiti veće nepogodnosti.
Ivana Rak
