Situacija u kvartu je krizna,
Zbiva se teška verbalna kataklizma.
Ljudi se žale,
Riječi utjehe ne pale,
Za ono što valja
Svi baš i ne mare.
Argumentacija ih ne zanima
Već samo degradacija.
Naravno, ovo je sve
Generalizacija,
Ali ima nešto u njoj
Zboga čega je
Nezanemariva.
Usta puna pljuvačke kao praćke.
Gađaju dok ne izgađaju,
Gomilaju se virtualne značke.
Gori crveno na semaforu i to žarko.
Znaš kako kažu: AJMO SAMO JAKO!
Vrijemo je da stanemo,
Sredimo termine.
Među nama vlada
Fizička blizina i ogromne daljine.
Ej, ajd stani, stani da te brzina ne potamani!
U ovom kaosu gdje svi vrijeđaju se često,
Razgovoru nije mjesto.
Ajd ako ćeš za stvarno,
I samo ako ćeš za stvarno,
Sjest ćemo za stol
I popričati stvarno!
Ulaziš i ne počinješ priču
Jer od ozbiljnih tema uživo
Svi od reda se odmiču.
Ne znam je li tako bilo prije
Znam samo da trenutno stanje
Nimalo drago mi nije.
Volim pružiti ruku, volim vidjeti ljude
Da slušaju i stvarno vide jedni druge.
Čitam “Facebook sv. Benedikta”
Od Radovana Librića
I stvarno me očarava
Kako neki ljudi kuže skroz da
Valja pružiti ruku,
Valja pogledati u oči.
Pitanje je hoće li ikad opet
S istim ljudima
Takvo što moći.
Ali drži se dalje od forsiranja,
Takve stvari su mi mrske.
Ovako stvari stoje, slušaj,
Kad uđeš u dijalog, samo daj da stvarno uđeš.
Kad uđeš u dijalog, daj da bude stvarno.
Daj da bude na izgradnju, jer potopa mi dosta.
Takve stvari neću, imaju kontraefekt na sreću.
Ej, ajd stani, stani da te brzina ne potamani.
U ovom kaosu gdje svi vrijeđaju se često,
Razgovoru nije mjesto.
Naravno, ovo je sve
Generalizacija,
Ali ima nešto u njoj
Zboga čega je
Nezanemariva.
Ajd ako ćeš za stvarno,
I samo ako ćeš za stvarno,
sjest ćemo za stol
i popričati stvarno!
