Hodaš tako ovim svijetom, trudiš se hrabro boriti za vrijednost koju nosiš u svojim grudima, gledajući visoko u svoje nade o smislenosti ovoga života koji nas okružuje, koji u nama biva ako mu to dopustimo. Znamo da borba za vrijednost nije laka jer u sebi pretpostavlja čovjeka koji je istinski upoznao snagu vlastita dostojanstva te zbog poštovanja dostojanstva drugih ne može lako odustati od bitaka na različitim bojištima. Pomoć stiže s različitih krajeva, od najrazličitijih osoba koje su ti opet toliko slične po zajedničkoj iskri srca, ali i od naših pisaca u kojima se pronalaze baš te tvoje vrijednosti za koje se zalažeš: ljudsko dostojanstvo, međuljudski odnosi, sloboda, univerzalna ljepota i kultura. Sve to možemo pronaći i u našoj književnosti koja toliko očekuje od našeg mlađeg naraštaja snažan odaziv na berbu istinskih ljepota života. No sve mi je to otkrila Lanterna, kao jedna posebnija nit podsjećanja na vrijednost kroz zalaganje Svjetskog saveza mladih.
Tako Svjetski savez mladih naiđe na tvoj put i potakne te na promjenu, upoznaš što je dostojanstvo u svojoj dubini, shvatiš koliko nas ujedinjuje u različitosti, otkriješ koliko je sloboda slobodna od okova ljudskih osuda i zatočeništva te joj čuješ snažnu jeku kojom te poziva da po njoj postaneš istinski odgovoran za druge. I ne možeš odoljeti takvom pozivu punine bića jer si konačno prodisao. Nastavljajući svoje traganje za vrijednošću koja se danas čini sve rjeđom, jednoga se dana upoznaš s Lanternom. Nakon nje shvatiš u kojoj je mjeri i bilo naše kulture prožeto čovjekoljubljem, dubinom poziva za svakoga od nas da ispravi krive životne niti i uspravi se na svome putu, dižući pogled onome na što ovaj program i poziva, na beskrajnu ljepotu neba kojega oslikava. A lijepo nebo možemo pronaći i u svojoj domovini koja nas treba.
Zato je ovaj program potreban svakoj mladoj osobi koja se umorila od neistine koja nas dočekuje u onim dijelovima javnosti u kojima bi trebala vladati upravo istina i čovjekoljublje; onoj osobi koja zna da posjeduje snagu za borbu, ali nitko kraj nje ne želi riskirati; svakome tko voli našu domovinu i ne boji se iskrenim licem susresti ljude u maskama, u pogubnim željama. Nema mjere mladome čovjeku, on se, ujedinjen s drugima, ne zaustavlja dok se ne izbori za istinu. Sve to ujedinjuje program Lanterne koji nas podsjeća da se otarasimo lažnih slika ovoga društva te da i sebi samima pogledamo u oči, udahnjujući primjere snažnih ljudi naše prošlosti u razlomljenost naše svakodnevice. Po Lanterni možemo postati bolji i snažniji ljudi koji promišljaju život i aktivno sudjeluju u životu svoga društva kojega treba probuditi.
Prošle godine odlučila sam se prijaviti na niz ovih radionica kako bih promišljala o važnim temama života. No duboko me je ganula ljepota hrvatske misli u različitim tekstovima koji su me pozvali na dublje istraživanje i snažniji odaziv na poziv zalaganja u društvu. No zalaganje se ne može dogoditi dok samima sebi ne odgovorimo na ona najvažnija životna pitanja: koliko cijenim svoje i tuđe dostojanstvo; koliko sam slobodan od svega što me čini manje čovjekom; koji su moji okovi; znam li zaista što je ljubav i kako krenuti za njom; što je umjetnost s obzirom na ljudsko dostojanstvo; koliko sam autentičan? Od Siniše Glavaševića, Nikole Šopa, Ive Andrića, Side Košutić, Đure Sudete, kao i Ivana Aralice te mnogih drugih naučila sam dubinu stvarnosti čovjeka koji si može naći razloge za predaju i odustajanje, ali koji se ipak vraća k sebi i proniče život, otkriva smislove koji, čitanjem, toliko ohrabruju moju borbu.
A što mi je bilo najmilije otkriće? Otkrila sam ljepotu pisanja Side Košutić, osobito njezina romana „Velika šutnja“ u kojem se opisuje iskrenost običnih ljudi koji su izabrali poštenje, o ljepoti života koja ih pohađa i ohrabruje za dalje. Sada bi bilo dobro reći i što mi je bilo najljepše u Lanterni. Osvojio me sam koncept obrade djela. U zajedništvu s našom moderatoricom Teom Jurinčić razgovarali o dojmovima, o vrijednostima koje su utkane u literarne tekstove koji su na kraju postali nešto puno više od tek napisanih riječi. Obogatili su naš životni put, vodeći ga u dubinu koja je u konačnici prosvijetlila naše životne vidike. U zajedničkim raspravama o tekstu svatko je mogao izreći sebe, potaknuti druge, ali svakako i naučiti mnogo novosti o punini života. Na kraju nam se dogodilo što i Nikola Šop u svom tekstu otkriva: „Raspuknu mu se na licu teška okorjelost i otkotrlja se na pod. Tada prvi put u njegovo lice dahnu bistra svježina.“
Nina Mautner
