Iako većina vas koji ovo čitate vjerojatno niste čuli za to, zadnjih mjeseci znanost, a osobito znanost o prehrani, ubrzano napreduje. Čitav niz istraživanja iz područja utjecaja životinjskih hormona na čovjeka koji konzumira hranu životinjskog porijekla, proveden je u sklopu projekta Hormoni i pravilna prehrana u kojem je sudjelovalo čak 128 vrhunskih znanstvenika iz područja nutricionizma, biologije, kemije, antropologije i psihologije sa nekolicine prestižnih svjetskih sveučilišta, uključujući sveučilišta u Yaleu, Stanfordu i Cambridgeu.
Iako je navedeni projekt izazvao čitavu buru reakcija u znanstvenoj zajednici, medijski nije adekvatno pokriven te je stoga široj javnosti slabo poznat. Iz navedenog razloga i pišem ovaj članak kako bih vas sve upoznao sa izuzetno zanimljivim rezultatima znanstvenog rada, ali i sa mogućim posljedicama novih spoznaja na društvo u kojem živimo.
Naime, prije svega je bitno ponoviti spoznaje koje su čovjeku već poznate, konkretno one o utjecaju hormona na ponašanje. Iako u znanstvenoj zajednici ne postoji konsenzus o tome u kojoj mjeri hormoni utječu na ponašanje, samo postojanje tog utjecaja je nedvojbeno. Identificiran je čitav niz hormona koji na različite načine djeluje na ljudsko doživljavanje i ponašanje. Vjerojatno ste svi čuli za „hormon sreće“ i brojne druge „čarobne“ hormone o kojima ovisimo i koji su dio nas.
Međutim, nije čovjek jedino biće pod utjecajem hormona. I životinje imaju čitav niz hormona specifičnih za njihovu vrstu od kojih, svaki na svoj način, upravljaju njihovim instinktima, nagonima, potrebama i, na kraju, reakcijama i ponašanjem. Sve one osobine koje smatramo karakteristično „lavljima“, „ribljima“ ili „zmijskima“ su povezane s određenim hormonima pronađenim u navedenim životinjskim vrstama. Čak su pronađeni slični ili isti hormoni u životinjama kod kojih uočavamo slične obrasce ponašanja. Primjerice, hormon trantinol koji je pronađen u lavovima po kemijskom sastavu je vrlo blizak hormonima TGC i rultinu koji se mogu pronaći u nekim ptičjim vrstama kao što su orlovi ili sokolovi. Znanstvenici upravo ove hormone povezuju s agresivnim ponašanjem odnosno, popularno rečeno, „hrabrošću“ lavova i sokolova.
Vjerojatno se pitate, zašto sve ovo objašnjavam. Upravo je razumijevanje svega navedenog bilo polazište znanstvenika koji su sudjelovali u Projektu. Naime, oni su istraživali povezanost navedenih karakteristično životinjskih hormona na čovjeka koji konzumira životinjsko meso, a samim time u sebe i unosi navedene hormone.
Nakon mjeseci, pa i godina intenzivnog istraživanja, dobiveni rezultati su zapanjujući. Oko 23% životinjskih hormona izravno utječe na ljudsko ponašanje i to na isti ili sličan način na koji utječe i na životinje. 23% na prvi pogled ne zvuči puno, ali ako uzmemo u obzir da u svakom „mesnom ručku“ u sebe unesemo na desetke različitih hormona, shvatit ćemo da je riječ o vrlo zabrinjavajućem postotku.
Istraživano je i na koji način konzumacija pojedinih vrsta mesa utječu na ponašanje. Primjerice, otkriveno je da osobe koje konzumiraju veće količine piletine postižu više rezultate na skalama submisivnosti i druželjubivosti. Što i ne čudi s obzirom da su navedene životinje poznate, s jedne strane po svojoj „strašljivosti“, odnosno po tome što bježe od ljudi i svih opasnosti, ali i po „pričljivosti“, odnosno, u njihovom slučaju, „kokodakanju“.
Zatim je istraživana i konzumacija svinjetine. Osobe koje konzumiraju veću količinu ove vrste mesa u prosjeku su niže savjesnosti (laički rečeno, neurednije su i manje organizirane), ali bolje rješavaju logičke i matematičke zadatke. Ovo također ne čudi s obzirom da su svinje poznate kao prljave, ali isto tako i kao inteligentne životinje.
Ovo, naravno, nisu jedini rezultati. Ljubitelji riblje prehrane bolje se snalaze u velikim i organiziranim skupinama. Oni koji konzumiraju meso od hobotnice se bolje snalaze u novim i složenim situacijama. Čak je i konzumiranje određenih vrsta kukaca, u kulturama u kojima se oni konzumiraju, povezano sa marljivošću i kolektivnom povezanosti. To su tek neki od dobivenih nalaza.
Međutim, ono što je bitno su posljedice navedenih spoznaja na društvo. Naime, već je nekoliko škola i vrtića u Kaliforniji, Kanadi, Švedskoj i Nizozemskoj zabranilo djeci konzumaciju svih ili nekih vrsta mesa zbog mogućih posljedica unatoč podjeljenim reakcijama roditelja i građana. I međunarodne institucije su reagirale. Svjetska zdravstvena organizacija izdala je priopćenje prema kojem bi se djeca u razvoju trebala suzdržavati konzumacije bilo koje vrste mesa, kriminalcima i svima koji imaju problema sa agresivnošću preporučuje se zečje meso kako bi postali smireniji, osobama sniženog raspoloženja preporuča se piletina kako bi ih učinila druželjubivijima dok se za probleme u dojenju preporuča ovčje i kravlje meso. Istražuje se i utjecaj određenih biljnih sokova na čovjekov rast pri čemu sokovi bora i jablana bolje pospješuju rast od sokova cvijeća i trave.
Svima želim sretan prvi travanj i da se počastite ukusnim ćevapima, hamburgerom ili hot dogom. Nemojte zaboraviti niti na grah, bez obzira na posljedice.
