U svijetu broj neishranjenih osoba iznosi više od 820 milijuna, a procjenjuje se da broj godišnje raste i do 4 milijuna po stopi. Tako broj neishranjenih zauzima čak 17% ukupnog svjetskog stanovništva. U Republici Hrvatskoj broj neishranjenog stanovništva iznosi 7%; 300.000 ljudi nema dovoljno hrane za svakodnevnu prehranu, a oko 1.500,000 stanovnika živi na rubu te granice. S druge strane, više od 1,2 milijarde tona proizvedene hrane bude odbačeno, što je oko 50 kilograma odbačene hrane po potrošaču.
Količina bačenog smeća u okoliš je sve veća. Oko 100.000 morskih životinja godišnje ugiba ili biva ozlijeđeno zbog plutajućeg plastičnog smeća kojeg je svake godine sve više, a godišnje nestaje čak 9,7 milijuna hektara. Prema pregledu Ujedinjenih naroda 2005. godine, u svijetu živi preko 100 milijuna ljudi bez krova nad glavom, a u Republici Hrvatskoj se procjenjuje da ih ima nekoliko tisuća.
Ovo su samo neki od izazova s kojima se treba suočiti, koji se odnose na svaku od država i međusobno utječu jedan na drugi. Odgovornost za rješavanje ovih problema leži na svima nama, kako na državi tako i na pojedincu. Ujedinjeni narodi kao najveća i najznačajnija međunarodna organizacija kreirala je Globalne ciljeve održivog razvoja koji se odnose na postizanje ravnoteže između gospodarskih, okolišnih i socijalnih zahtjeva te zadovoljavanje potreba sadašnjih i mogućnost zadovoljavanja potreba budućih generacija. Njih 17 je odgovornost i obveza svake države za stvaranje pravednog društva, promicanje globalnog razvoja i u suštini promjena svijeta na bolje.
Kako mi kao pojedinci možemo pomoći?
Jedan od načina je zasigurno metoda društveno korisnog učenja (DKU).
Metodom društveno korisnog učenja (DKU) stečena znanja i vještine u procesu obrazovanja primjenjuju se na aktivan način sa svrhom rješavanja konkretnog društvenog problema unutar zajednice. Učenici i studenti aktivno djeluju unutar zajednice i djeluju na nju i na ljude koji u njoj žive, a zauzvrat su obogaćeni stečenim znanjem, iskustvom i vještinama koje mogu primijeniti u daljnjem radu i razvijanju, kao i osjećajem da su učinili nešto dobro za svoju okolinu.
Kroz projekt ˝Aktivni građani resocijaliziraju isključene˝ osim teorijskog obogaćivanja, stečene su i unaprijeđene vještine provođenja istraživanja i intervjua s korisnicima raznih Centara za socijalnu skrb na području Zagreba s kojima ćemo, kao budući socijalni radnici, biti svakodnevno u kontaktu. Razvijene su vještine zagovaranja i aktivnog osmišljavanja potpornih aktivnosti, a usporedno s time i učvršćivanje kritičkog razmišljanja. Također, kroz organizaciju javnih događaja (debata i konferencija) stječe se iskustvo organiziranja i promidžbe istog. Kroz aktivan i zanimljiv rad sudionicima se otvara jedan sasvim drugačiji način razvijanja kompetencija i teorijskog znanja koji će zasigurno biti upotrijebljen kroz cijelo obrazovanje i karijeru.
Metoda društveno korisnog učenja je zasigurno jedna od boljih metoda koja obuhvaća praktično učenje jednako kao i teorijsko učenje, a k tome još i pridodaje zajednici i okruženju. Kroz nju se povećava sam interes za obrazovanjem, učenjem i dodatnom edukacijom. Jednako tako, učenik ili student se susreće s novim izazovima, izlazi iz svojih granica sigurne zone, kritički razmišlja, a sve to pridonosi njegovom samopouzdanju, kompetencijama te se razvija iskorištavajući svoje vještine.
Pojedinac nije niti svjestan koliko je moćan, pun potencijala i koliko je sposoban za velike stvari. Društveno korisno učenje omogućuje osvještavanje toga, a to je dobar motivator za napredak koji rezultira mijenjanjem okoline na najbolji mogući način.
Nemojmo zaboraviti: ˝Nikada nemojte sumnjati u činjenicu da mala skupina promišljenih i zabrinutih građana može promijeniti svijet. Uistinu, dosad su ga jedino oni i mijenjali˝ – Margaret Mead.
Dorotea Jauk
