Istraživanje “Potencijali hrvatske krške periferije iz perspektive studenata Sveučilišta u Zagrebu” koje je mladi geograf Šimun Nejašmić proveo s profesorima Petrom Radeljak Kaufmann i Aleksandrom Lukićem s geografskog odsjeka zagrebačkog PMF-a za Hrvatski geografski glasnik, pokušava dati dio odgovora na pitanje, kako prenosi Večernji list.
Žele li mladi obrazovani ljudi u Hrvatskoj preseliti u demografski i gospodarski opustošene krajeve i dignuti ih iz pepela baveći se ruralnim turizmom ili ekološkom poljoprivredom? O preseljenju na izolirane otoke, u Dalmatinsku zagoru, unutrašnju Istru, Gorski kotar, Liku, Kordun i Žumberak razmišljalo je 17,7% studenata Sveučilišta u Zagrebu. Onima koji bi se tamo preselili najpoželjniji za život su otoci poput Visa, Mljeta, Lastova, Dugog otoka, otoci šibenskog arhipelaga i unutrašnja Istra, pa Dalmatinska zagora, a najnepoželjniji Žumberak, Kordun i Lika.
Anketirano je 490 studenata zagrebačkog Sveučilišta koji su ispitivani o mogućem preseljenju u krške krajeve, kako predviđaju njihov razvoj te jesu li spremniji na povratak. Pokazalo se da su studenti koji su za otoke, Zagoru, Liku, unutrašnju Istru vezani rođenjem ili porijeklom. Među studentima koji su razmišljali o povratku u te krajeve gotovo trećina je vezana za njih porijeklom ili rođenjem, a samo je 12,8% studenata koji ne potječu iz tih krajeva razmišljalo o preseljenju.
Valja napomenuti da je 72% ispitanika stalno prebivalište imalo na području Zagreba i Zagrebačke županije, a ostatak je iz drugih krajeva Hrvatske. Više od polovice studenata koji su razmišljali o preseljenju motivirano je ambijentom ruralnih naselja, mirnijim životom. Među razlozima preseljenja prevladava emotivna vezanost za rodni kraj te želja za promjenom životnog okruženja, ističu autori istraživanja. Studenti smatraju da su ključne djelatnosti koje bi mogle razviti te krajeve prije svega ruralni turizam, ekološka poljoprivreda te intenzivna tržišna poljoprivreda.
Zapravo, studenti su suglasni s razmišljanjima gospodarstvenika, znanstvenika i drugih stručnjaka koji se bave revitalizacijom ruralnih područja. Ali, da bi došlo do razvoja tih krajeva, 60,1% studenata drži da je nužna intervencija ili „pristup odozgo” sa županijske i državne razine.
“Većina studenata očekivano nije razmišljala o preseljenju u krške krajeve, dok studenti koji su porijeklom vezani za njih statistički znatno više razmišljaju o preseljenju. Studenti pretežno negativno predviđaju budućnost krških krajeva, ali bitno je istaknuti da oni vide potencijale tih krajeva i smatraju da je bitno da se razvijaju. Zato traže veći angažman županijske i državne vlasti za razvoj krških krajeva”, kaže Šimun Nejašmić.
Očekivano je da su studentima koji su razmišljali o preseljenju najpoželjniji za život izolirani otoci, koje je odabralo 23,1% studenata, zatim unutrašnja Istra za koju se odlučilo 22,9 %, a u Dalmatinsku zagoru preselilo bi se njih 12,7%.
Demograf Stjepan Šterc ističe da se još prije 20 godina išlo na Zakon o područjima o posebnoj državnoj skrbi, Zakon o otocima, a poslije i Zakon o brdsko-planinskim područjima. “U sva ta tri zakona bilo je riječi o regionalnom razvoju, ali nijedan zakon nije doživio stvarnu provedbu. Neke su mjere provedene, ali nisu dovoljne da bi se mladi odlučili na povratak. Nužno je zaustaviti silnu centralizaciju prema Zagrebu, makroregionalnim centrima i obali i to je smisao koncepta regionalnog razvoja.
Može se očekivati da se samo 20% studenata vrati u te krajeve jer se u njima ništa ne događa. Kad bismo vratili zakone u provedbu, pa da u javnim službama na tim područjima plaća bude 50% veća nego u gradovima, da se ondje smanje porezi, da se neka od područja proglase bezporeznim prostorom, da mladi imaju niz poticaja, riješeno stambeno pitane, mogli bismo očekivati da u većem broju počnu razmišljati o povratku u te krajeve”, kaže Šterc.
