Komunikacija je svima dobro poznat pojam. Neprestano komuniciramo, htjeli mi to ili ne, svjesno ili nesvjesno, uspješno ili manje uspješno. Kad nam netko spomene komunikaciju, unaprijed pretpostavimo da već sve znamo o toj temi. Zaboravljamo pritom da je dobra i uspješna komunikacija vještina koja se prvenstveno – vježba, i to tijekom cijeloga života. Ona se razvija od najranije dobi, pa ju je potrebno što ranije poticati i usmjeravati. Komunikacija je:
a) nepovratna – ono što se kaže ne može se povući
b) neizbježna – nemoguće je ne komunicirati.
Međutim, kako definirati komunikaciju? Može se reći da je komunikacija razmjena informacija, misli i emocija verbalnim i neverbalnim putem. Kao što smo već rekli, komunikacija je neizbježna jer se odvija kad god postoji interakcija. Ona je jedna od osnovnih ljudskih potreba. U komunikacijskom procesu uvijek postoje pošiljatelj i primatelj poruke. Komunikaciju smatramo uspješnom kada sadržaj jednako interpretiraju svi sudionici te kada su verbalne i neverbalne poruke međusobno usklađene. Zato je bitno da pošiljatelj kodira poruku na ispravan način te da ju primatelj ispravno dekodira. U tom procesu često dolazi do poteškoća i nerazumijevanja poruke.
Komunikacija se kao vrlo široko i sveobuhvatno područje, između ostalog, dijeli na neposrednu komunikaciju (odvija se bez posrednika) i posrednu (odvija se putem interneta, televizije, tiska, radija). Kod posredne komunikacije, verbalna komponenta je važnija i izraženija nego neverbalna.
Recimo, u telefonskom razgovoru slabije se uočavaju razlike u glasu, a izjave i poruke na društvenim mrežama šalju nam samo verbalnu komponentu, što ponekad rezultira krivim shvaćanjem nečije izjave. Većina ljudi smatra kako se komunicira isključivo ili u najvećoj mjeri riječima. No jezik sam često je nedovoljan kao sredstvo komunikacije.
Naime, bez neverbalnih signala, u mnogim situacijama dolazi do višeznačnosti. Zbog toga na internetu često dolazi do nerazumijevanja, naročito ako se izbjegava upotreba emotikona, GIF-ova i sl. Iz navedenog slijedi da je vrlo važan način na koji smo uputili poruku. Zato je važno osobu i gledati, a ne samo slušati ili čitati sadržaj poruke.
Znanstvenik Albert Mehrabian ustanovio je kako samo 7% emocionalnog značenja poruke komuniciramo riječima. Oko 38% komuniciramo korištenjem tona glasa, a čak 55% emocionalne poruke komuniciramo neverbalnim znakovima, odnosno govorom tijela, gestama, izrazom lica itd. Zapravo su neverbalni znakovi ti koji stvaraju značenje poruke koju prenosimo.
Neverbalno ponašanje samo je djelomično pod našom kontrolom, stoga su neverbalne poruke pouzdanije i iskrenije od verbalnih. Neverbalna komunikacija je manje namjerna i planirana, neposrednija je i više govori o osobi. U situaciji kada su verbalna i neverbalna komponenta poruke neusklađene, više se oslanjamo na neverbalne znakove govornika.
Komunikacija preko društvenih mreža i instant poruka često isključuje veliki dio neverbalne komunikacije. Pritom nemamo uvijek točnu informaciju kako je naš sugovornik reagirao na poruku koju smo poslali, a i mi možemo prikriti svoju reakciju na primljene poruke. To nam omogućuje da sebe predstavljamo drugačijima nego što jesmo ili pak da povrijedimo nekoga porukom koju smo poslali, a da to i ne znamo.
Kako bismo uspješno komunicirali, bitno je da poruku primimo u cijelosti. U tome nam pomaže aktivno slušanje. Aktivno slušanje uključuje našu usmjerenost na sugovornika, gledanje u oči, kimanje glavom, sumiranje poruke koju smo primili, postavljanje pitanja ako nešto nismo razumjeli. Kod aktivnog slušanja suzdržavamo se od toga da sugovorniku upadamo u riječ i nastojimo čuti cijelu poruku, a ne samo neke njene dijelove.
Komunikacija nam je potrebna kako bismo stvarali kvalitetne odnose s okolinom te tako izgrađivali sebe i društvo. Dobra komunikacija pomaže nam da bolje razumijemo svoje sugovornike, lakše izražavamo svoje želje i osjećaje, razvijamo empatiju i stav prihvaćanja drugih, rješavamo konflikte, raspolažemo novim informacijama i širimo vidike. S druge strane, loša komunikacija dovodi do otežane interakcije s drugima, pri čemu možemo činiti verbalno nasilje, ući u ulogu žrtve, imati poteškoća s izražavanjem vlastitih emocija i emotivnih stanja, zatvoriti se u sebe, itd. S tim poteškoćama bore se i djeca i odrasli.
Donedavno uvjerenje istraživača bilo je kako je fizičko zlostavljanje najštetniji oblik zlostavljajućeg ponašanja. Međutim, jednako štetne mogu biti i posljedice ismijavanja, ruganja, omalovažavanja. Verbalno ismijavanje i uznemiravanje od strane školskih vršnjaka u školi ili preko interneta sve je prisutnije. Ismijavanje utječe na djetetov osjećaj vrijednosti te budi snažne negativne osjećaje srama, tjeskobe i straha. To može uzrokovati posljedice za cijeli život.
Za prevenciju i suzbijanje govora mržnje je, osim zakonske regulative, važna i edukacija o komunikaciji. Na primjer, kad znamo koje su prepreke u komunikaciji, lakše ćemo ih nadvladati. Isto tako, kad shvatimo da veću važnost ima način na koji smo nešto rekli, a ne ono što smo izrekli, sve više ćemo se truditi uskladiti svoja djela s riječima. Učit ćemo rješavati sukobe razgovorom i kompromisom, a ne agresijom. Poticanjem zdravog razvoja djece ozdravljujemo cijelo društvo.
Kolika bi se promjena u društvu dogodila kad bi se komunikacijske vještine razvijale od najranije dobi te vježbale tijekom cijelog života?
Mateja Hrlec
Ovaj je članak napisan u sklopu projekta #DostoJAnstvom_PROTIV_NASILJA koji je u suradnji sa Centrom Pričaj mi proveo Svjetski savez mladih Hrvatska
Literatura:
- Isić, U. (2010). Vršnjačka medijacija. Vodič za pedagoge i psihologe. Sarajevo: Misija OESS-a u Bosni i Hercegovini
- Kolycki, B., Lemish, D. (2013). Kako komunicirati s djecom. Načela i prakse za podršku, nadahnuće, poticaj, obrazovanje i iscjeljenje. Zagreb: UNICEF-ov Ured za Hrvatsku
- Lukić, A. (2016). Verbalna i neverbalna komunikacija. Završni rad. Pula: Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti
- Matošina Borbaš, S., Prister Švarc, V., Kolesarić, J. Priručnik za mlade o nenasilju i toleranciji. [Online]. Dostupno na poveznici.
- Parker Roerden, L. Nemoj mi se rugati. Priručnik za nastavnike od šestog do osmog razreda: Stvaramo razred bez ismijavanja. [Online]. Dostupno na poveznici.
- Pease, A. i Pease, B. (2008). Velika škola govora tijela. Zagreb: Mozaik knjiga
