Razgovarali smo s mladićem Josipom Kljajićem koji je odselio iz Hrvatske u Njemačku u potrazi za boljim prilikama, međutim nakon dužeg se vremena odlučio vratiti u Hrvatsku. Zašto je odselio iz Hrvatske, kakav je život u inozemstvu, zašto se odlučio vratiti u Hrvatsku – na ta i druga zanimljiva pitanja nam odgovara Josip.
Josip je odselio iz Hrvatske i potražio novu priliku u Njemačkoj, a naveo nam je i razloge zbog kojih je napustio državu.
Moj prvi odlazak u Njemačku bio je 2012. nakon što je tvrtka u kojoj sam radio dobila posao u Njemačkoj. Svoju priču u Njemačkoj zapravo sam započeo kao terenski radnik, ali nakon određenog vremena koje sam proveo u Njemačkoj odlučio sam ostati i steći nova znanja i iskustva. Tih je godina u Hrvatskoj još uvijek vladala kriza, a posebno teško bilo je u Slavonskom Brodu odakle dolazim, kao u i ostatku Slavonije. Ponuda posla bila je doista loša pa sam zbog toga odlučio ostati u Njemačkoj.
Josip je u inozemstvu živio poprilično dugo. Pronalazak posla u drugoj državi, kao i privikavanje na novu okolinu može predstavljati prepreku za doseljenike.
Kada sam doselio, nisam poznavao nikoga. Kolege iz cijele Hrvatske s kojima sam došao raditi također sam upoznao tek po dolasku u Njemačku. Kao terenski radnik imao sam riješeno stambeno pitanje, a s vremenom sam upoznao ljude iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije koji su već dugo živjeli u Heilbronnu, gradu u koji sam doselio. Nakon nekog vremena i stečenih prijateljstava odlučio sam prijeći u njemačku tvrtku te pronaći stan za zaručnicu i sebe. Te sam se godine oženio i supruga se doselila k meni u Njemačku.
U javnosti se percipira da je Njemačka „obećana zemlja“ za doseljenike, pa i hrvatske državljane, posebno mlade i obitelji. Pitali smo Josipa kakav je njegov dojam o tome nakon 10 godina provedenih u Njemačkoj.
Mislim da je ovo pitanje dosta individualno. Odgovor na njega ovisi o tome kakva je tko očekivanja imao od svog dolaska u Njemačku. Mojoj obitelji i meni bilo je generalno dobro, imali smo puno prijatelja, a posebno mladih obitelji s djecom koji su kao i mi iselili iz Hrvatske u Njemačku te tamo gradili svoj život. Mislim da s financijske strane Njemačka može biti ‘obećana zemlja’ za mlade, ali meni to nije bilo najvažnije i to je jedan od razloga zašto sam se vratio u Hrvatsku.
Povratak u Hrvatsku nakon deset godina velika je životna promjena. Zanimalo nas je koji su bili razlozi Josipova povratka u Slavoniju.
Jedan od razloga mog povratka bila je želja za poduzetništvom. Želio sam otvoriti vlastiti obrt, a uvjeti za otvaranje istoga u Njemačkoj su dosta strogi i zahtjevni. Potrebno je savršeno poznavati njemački jezik te imati završenu njihovu stručnu školu.
Međutim, glavni razlog bio je taj što mi je cijela obitelj, kao i većina prijatelja, ostala u Slavonskome Brodu. Želio sam da moja djeca odrastaju uz svoje bake, djedove i tetke u gradu u kojem sam i sam odrastao. U Njemačkoj je prevelik vanjski utjecaj na djecu i miješanje države u odgoj djece. Svake je godine sve snažnija agenda nametanja rodne ideologije i promoviranja LGBT zajednice, a ja nisam htio izložiti svoju djecu tome u njihovom odrastanju.
U medijima i javnosti nerijetko dobivamo sliku Njemačke kao vrlo poželjne zemlje za život građana. Ipak, pitali smo Josipa postoji li nešto što Hrvatska ima, a nema Njemačka.
Hrvatska ima naše ljude. Ovdje je život opušteniji i sporiji, ljudi ne žure kao u Njemačkoj. Hrana je bolja. I bez obzira na to što su plaće u Hrvatskoj manje, ovdje je lakše doći do svoje nekretnine nego u Njemačkoj.
Josip je odlučio ulagati u razvoj Slavonije pa je otvorio obrt u okviru kojeg se bavi iznimno traženim poslom, a koji je jedno od deficitarnih zanimanja u Hrvatskoj.
Po povratku u Hrvatsku odmah sam pokrenuo proces samozapošljavanja, a nakon nepunih mjesec dana dobio sam rješenje o pozitivnoj ocjeni o zahtjevu za samozapošljavanje. Tako sam nedugo nakon povratka u Hrvatsku otvorio vlastiti obrt za izvođenje instalacija grijanja i hlađenja koji se zove Profimont.
Pitali smo Josipa kako ocjenjuje ekonomske i društvene okolnosti u Hrvatskoj prije 10 godina i danas.
Smatram da su ekonomske okolnosti smatram bolje nego tada, ali mislim da su društvene okolnosti lošije nego tada. Dosta se toga promijenilo u posljednjih 10 godina.
Zanimalo nas je što jedan povratnik misli o tome može li Hrvatska može privući iseljenike, a posebice mlade obitelji da se vrate u Hrvatsku te je li suvremena Hrvatska kao obećana zemlja za hrvatske iseljenike i mlade obitelji.
Mislim da je i ovo pitanje dosta individualno. Za mene su bile najvažnije okolnosti u kojima će odrastati moja djeca. Poznajem dosta mladih obitelji koje su se vratile tijekom pandemije COVID-19 zbog strogih mjera i prisilnog cijepljenja. Ako se tako nastavi, moguće je da će se sve više mladih obitelji vraćati sa svojom djecom.
Za kraj smo pitali Josipa što bi poručio mladima koji su iselili.
Svatko tko osjeća da mu u stranoj zemlji nije lijepo kao u njegovoj domovini, često razmišlja o povratku. Želim takve mlade ljude ohrabriti da se vrate jer kod kuće je najljepše.
Zahvaljujemo Josipu na razgovoru i želimo mu puno sreće i uspjeha u vremenu koje je ispred njega.
