Što je Cyberbulling?
Cyberbulling označava nasilje preko interneta, odnosno, svaku neprimjerenu komunikaciju (uvrede, psovke, prijetnje) koja se odvija na internetu. Iako je zastupljen i među onima „zrele životne dobi“, kada govorimo o cyberbullingu najčešće mislimo na međuvršnjačko nasilje (pubertetska/srednjoškolska dob). Odvijati se može na nekoliko načina, a neki od oblika cyberbullinga jesu: anonimni cyberbulling, otvoreni cyberbulling, grupni cyberbulling…
Anonimni cyberbulling odvija se najčešće na blogovima i forumima gdje osoba, pod određenim nadimkom, ima mogućnost zaštititi svoj identitet. Na taj način određenoj osobi ili skupini mogu se upućivati riječi uvrede ili prijetnje bez straha da će se ikada otkriti tko stoji iza nadimka. S druge strane, otvoreni cyberbulling oblik je internetskog nasilja gdje se osoba koja upućuje uvrede i/ili prijetnje ne predstavlja „lažnim imenom“. Takav oblik i jest najčešći oblik cyberbullinga, a pretežno se odvija među osobama koje se poznaju. Grupni cyberbulling, kako i sama riječ govori, odvija se u grupnim chat sobama gdje skupina verbalno maltretira pojedinca. „Izvor cyberbullinga“ društvene su mreže kojima mlade osobe, iako po određenim pravilima ne bi smjele, sve ranije pristupaju. Ključna su pitanja „Koja je uloga roditelja?“ i „Ima li kućni odgoj veze s ovime?“
Provedena istraživanja
Mali broj istraživanja proveden je na temu cyberbullinga, a rezultati su sljedeći: 18 % djece (12 – 14 godina) žrtva je nekog od oblika cyberbullinga, a 11 % njih navelo je da su bili „Internet nasilnici“. Od djece koja su bila učestalo izložena internetskom nasilju, njih 62 % navelo je kako je nasilnik bio njima poznata osoba ili pak razredni kolega. Iz istraživanja je proizašlo da su djevojčice češće žrtve cyberbullinga, ali i češći nasilnici na internetu od dječaka.
Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba i Hrabri telefon 2005. godine proveli su istraživanje. Rezultati su sljedeći: 27 % djece bilo je izloženo porukama seksualnog sadržaja. Poruke su u 59 % slučajeva sadržavale fotografije golih osoba, 46 % poruka sadržavalo je fotografije seksualnih radnji, 12 % nasilje i seks, a 4 % sadržavalo je fotografije djece.
Kome se obratiti za pomoć?
Prvo i osnovno jest svakako prekinuti Internet komunikaciju s nasilnikom na sve moguće načine. Osobe koje potiču cyberbulling, prema nekim istraživanjima, pretežno su one kojima manjka samopouzdanja ili dolaze iz „nezdravih“ obitelji. Zatim, ma koliko god se teško činilo, povjeriti se roditelju jer roditelj je djetetu najveći prijatelj. Iako se u dječjoj glavi vjerojatno najprije javlja strah od roditeljske kritike, morate imati na umu da su oni tu da vas pruže zaštitu i pomognu vam ma koliko god neugodna situacija za vas bila. Ako vam je ipak potrebnija stručna pomoć tu je Hrabri telefon, nevladina, neprofitna organizacija osnovana 1997., a registrirana 2000. godine. Namijenjena je djeci, tinejdžerima, odraslima, ali i roditeljima te nosi slogan: „Problem je manji kad se podijeli!“
Izvor:
https://www.poliklinika-djeca.hr/publikacije/nasilje-preko-interneta/
