mimladi





 
On ima mozaičan pogled.
Ne vidi uvijek izvan rubova
svakog malog komadića
kojeg ugleda.
Nekad mu oko
baš na određeni komadić zapne,
baš na tebe!
 
 
I ti si se osjećala sigurno
unutar svojih rubova.
Oni više nisu problem.
On vidi unutar njih.
 
 
On vidi dublje od svih drugih
pa ti pomisliš da on vidi sve,
da on shvaća
što osjeća
i da je to zasigurno
takozvana “prava stvar”.
Tek poslije si shvatila
da je pred njim
fragmentirana slika
i da mu oči nisu
prikovane za rubove.
 
 
Kao pri zalazu Sunca,
pogled mu klizi
i zaboravlja prethodno viđeno.
Zapanjen je novim
komadićem mozaika.
 
 
On ima umjetničku dušu
i svaki komadić mu je remek djelo,
ili kompletni očaj.
Baš to voliš kod njega,
zar ne?
 
 
Dogodilo se,
rekli ste te dvije fatalne riječi
gotovo kao iz rafalne paljbe.
Kako drugačije?
Rekli ste: “Kraj priče”.
Dogodilo se,
on pitanjima radi na dioptriji,
a ti lagano lomiš rubove oko sebe.
 
 
Na kraju krajeva,
nije on jedini koji je imao
mozaični pogled.
 
 


Unesite pojam po kojemu želite pretraživati portal.