Studentske trudnoće nisu toliko česte, no sigurno poznajete nekoga od vaših kolegica ili kolega na fakultetu koji su već roditelji. Brojna su pitanja koja se postavljaju kada je riječ o trudnoći tijekom studentskih dana, a osim problema vezanih uz pokrivanje financijskih potreba, također postoji strah i od prevelikog opterećenja obavezama: fakulteta i podizanja djeteta.
Popričali smo s Laurom, 26-godišnjom izvanrednom studenticom treće godine ekonomije koja uza studij i majčinstvo također uspijeva raditi.
Kad sam saznala da sam trudna bila sam u totalnom šoku, jedno dva tjedna nisam mogla doći na sebe. U istom trenu te pogode neke nove, još nepoznate emocije, a s druge strane strah i misao da ti je život dotadašnji završio. Bojala sam se reći svojima, mjesec dana razmišljala kako i na koji način reći, na kraju sam samo izgovorila to. U početku je reakcija bila očekivano katastrofalna, ali na kraju su bili sretni.
Iako je bila trudna od strane profesora nije dobivala specijalan tretman. Morala je ispunjavati jednake obaveze, kao i svi ostali što Laura nije navela kao negativno. Također je doživjela jako pozitivna iskustva i od strane kolega:
Reakcije kolega na faksu su bile jako pozitivne, što me jako iznenadilo. Svi su bili puni riječi podrške i pomoći, a očekivala sam svakakva pogledavanja i pričanja. Držali su me kao kap vode na dlanu, apsolutno svi iz grupe.
Predavanja je pohađala do sedmog mjeseca trudnoće nakon čega je napravila pauzu i vratila se dva mjeseca nakon poroda.
Iznimno neobičan osjećaj, dolaziš u poznato okruženje, među poznate ljude, ali osjećaš se kao potpuno drugačija osoba.- govori Laura o povratku na fakultet nakon rođenja djeteta
Unatoč tome što su studenti s malom djecom prepoznati kao ranjiva skupina unutar Hrvatske, zapravo izgleda da studenti – roditelji još nisu shvaćeni kao skupina od posebnog značenja za natalnu politiku države.
Jedinu novčanu potporu koju sam imala bila je porodiljna naknada koja je tada iznosila 1500 kn, što je bilo vrlo malo, tako da bez nešto ušteđenog novca ili podrške obitelji, teško je.“- rekla je Laura
Kao samohrana majka bilo joj je teško usklađivati studiranje s roditeljskim obavezama, no Laura govori kako nije toliko teško koliko je očekivala.
Bitna je organizacija. Dan bi nam započinjao oko 7 sati, tada je bilo hranjenje, onda malo maženja pa spavanje. S novorođenom bebom je zapravo vrlo lako, jer sve što radi je jede i spava. Nahraniš ju, presvučeš pelenu i ona spava. I tako svakih 2,3 sata. Ali se stigne sve napraviti. I u šetnju se stigne, i u dućan i napraviti ručak i srediti sve po kući. Predavanja bi imala otprilike 3 puta tjedno. S obzirom na to da sam dojila, bilo mi je teško biti na predavanjima, jer sam nakon sat vremena se morala ići izdojiti u wc jer bi se nakupilo mlijeka. Dođem kući s predavanja, nahranim bebu, i već oko 8 sati je spavanac i onda buđenje po noći svakih 2 sata.- govori Laura
Najtežim ispitom najčešće se pokažu upravo oni koji nisu vezani za akademske obaveze već ispit karaktera, strpljenja i ustrajnosti koji započinje nakon rođenja djeteta.
Nisam imala previše vremena za sebe, ali sve ovisi kako gledate i kako se postavite u nekoj situaciji. Ja sam svoj odlazak na faks smatrala vremenom za sebe. Putovala sam busom, pa je tih 50 min bilo vrijeme za mene. Slušalice u uši i muzika na najjače i opuštanje od kuće do faksa i obrnuto. Također mi je bilo važno svaku večer imati svojih 10 min za tuširanje na miru. Takve sitnice vrlo mnogo znače, pogotovo u prvih par mjeseci rođenja.- priča Laura
Iako trudnoća jest nešto što vam neminovno mijenja život, Laura poručuje budućim studentima-roditeljima:
Ne bojite se i ne brinite, jer se sve može. Život vam nije stao ni završio, sve se može uskladiti samo je potrebno volje, želje, ali i podrške roditelja.“
