mimladi





 

Vagali su argumente

javno pred svima,

precizno

u decimalu.

 

Prolazila je kraj njih

starija gospođa,

tvrdoglava i glasna.

Rekla im je:

“Uzalud vam sva ta vaganja.

Niste se rukovali na početku

i na kraju”.

 

Oni se na nju

nisu obazirali

već su se nakon vaganja

sumorno razišli,

a tko zna,

možda bi drugačije bilo

samo da su se

na početku i kraju

pogledali ravno u oči

i rukovali.

 

Sad se vrte puste priče.

S gubitničke strane kažu:

“NE valja vaga!”.

S pobjedničke strane kažu:

“Ljubomora je u zraku”.

 

Pa sad…

Možda ne valja vaga,

možda je ljubomora u zraku.

 

Ali ja više ne znam,

je li to sve prigoda

za smijeh ili plač…

Kako se ljudi razdvoje,

a u dubini duše

isto traže,

za isto se bore.

Svi oni žele

istinu i dobro,

malo ljubavi,

da im izbriše iz uma

riječi poput

„pogreška“ i „uzalud“.

 

Ali ne znaju,

ne znaju da žele isto

negdje duboko u sebi

jer ono što je duboko

katkad teško ispliva do svijesti.

 

Bar mi se tako čini,

a možda samo imam problem sa vagom.

 

Ipak, argumenti i njihova težina,

nezanemariva je stavka.

Možda problem zbilja je u tome

Što se nisu rukovali.

 


Unesite pojam po kojemu želite pretraživati portal.