Trkački san Marka Bićanića -  "ultramaratonca s adresom u brdima"

Ivan Majstorić | 4 min | 22.11.2020

 

Dragi Marko, za početak nam se reci nešto više o sebi, o svom sportskim početcima i trenutačnim sportskim aktivnostima.

Dolazim iz Starog Topolja, jednog malo mjesta 17 kilometara istočno od Slavonskog Broda. Rođen sam na Veliki petak 1995.godine, točnije 14. travnja. U Starom Topolju živim do svoje 17. godine kada se zbog nogometa, koji je bio moj život kroz djetinjstvo, selim u Vinkovce gdje počinjem igrati za Cibaliju. Moj jedini neostvareni san ostat će zauvijek san iz djetinjstva, a to je igranje nogometa na profesionalnoj razini i življenje tim načinom života.

Volim za sebe reći da sam ultramaratonac s adresom u brdima. Zašto? Bolji sam u cestovnim disciplinama trčanja, moja najbolja disciplina je 100 kilometara na cesti, dok više volim biti u šumi u brdima, koja je prirodno okuženje čovjeka. Obožavam ultre, u principu što je utrka duža tu sam bolji. To je bio jedan od razloga zbog čega sam drugi put trčao ultramaraton Zagreb-Vukovar. Glavni sam trener u Trčaoni školi i klubu trčanja u Zagrebu. Uz to individualno radim sa sportašima. Obožavam čitati knjige koje su mi strast.


Pripremajući se za ovaj intervju, uočio sam nekoliko tvojih ovogodišnjih trkačkih pothvata: osvajanje 3. mjesta na Wings for Life utrci s pretrčanih 41,21 km, maratonska utrka u Slavonskom Brodu u trajanju od 24 sata s pretrčanih 150,4 km, ultramaraton od Kašića do Slavonskog Broda u čast poginulim hrvatskim braniteljima s pretrčani oko 500 km te nedavni ultramaraton Zagreb – Vukovar također u čast poginulim braniteljima s pretrčanih oko 340 km.. Što ti je ustvari motivacija u bavljenju sportom?


Trčim i treniram da bi se osjećao živim. Svaki trening koji me odvede izvan zone ugode, dovodi me na mjesto gdje se dobro osjećam i gdje najbolje funkcioniram. Kada sam tako umoran i iscrpljen u glavu mi dolaze genijalne ideje, zbog velike prokrvljenosti mozga. Dobar osjećaj nakon treninga moja je dnevna terapija koju primjenjujem nekoliko puta kroz dan. S više treninga imam i više energije, dok kada ne treniram (takvih dana je malo) uglavnom se osjećam umorno i loše. Logika nema logike!

 

Sport najčešće promatramo kroz prizmu profesionalnih sportaša. Međutim, većina ljudi se bavi sportom iako od njega ne zarađuje novac. Koja je uopće uloga sporta u životu ljudi?


Ljudsko tijelo je stvoreno za kretanje. Da ne ulazimo u detalje, znanstvenih dokaza je puno. Ukoliko se ne krećemo, vježbamo, treniramo, zapravo propadamo u bilo kojem smislu. Pogledajte samo što se dogodi s rukom nakon što se skine gips koji je postavljen zbog imobilizacije nakon prijeloma kosti. Ruka bude manja od druge ruke koja nije bila u gipsu, tj. mišići atrofiraju i ruka propada, nestaje. Ista stvar se događa i s ostatkom tijela ljudi koji ne vježbaju, a uz to se i ne hrane pravilno. Sastav tijela se mijenja, mišići atrofiraju, postotak tjelesne masti se povećava i nastavu zdravstveni problemi. Tjelovježbom i zdravom prehranom možemo prevenirati jako velik broj bolesti. Ne postoji niti jedna tableta koja je tako djelotvorno kao tjelovježba i zdrava prehrana.

 

Prije desetak godina gotovo svakodnevno smo mogli vidjeti mlade na sportskim terenima u susjedstvu. No, pod utjecajem tehnologije sve se promijenilo. Kakav je trenerski pogled na suvremeni ("sjedilački") način života mladih?

Po broju pretile djece nalazimo se u neslavnih top 5 europskih zemalja koji imaju taj problem. Oko 35% djece od 8 do 9 godina ima prekomjernu tjelesnu masu kod nas. Dok više od 55% djece svaki radni dan provede 2 ili više sata pred TV-om, računalom ili na mobitelu.  Taj broj se vikendom povećava na više od 85% djece. Prije su se u selu krale susjedove trešnje, a danas se krade susjednom WiFi signal.

Djeca navike stječu od malih nogu, u svojim obiteljima i okruženju. Tu je pravi uzrok problema. Njega treba rješavati, a ne posljedice. Ništa niste riješili ako samo  djecu upišete na neki sport koji ne vole ili žele, pa da ta ista djeca nakon tih sat vremena nogometa dođu kući i kao nagradu za pojedenu večeru dobiju sat vremena mobitela ili da gledaju roditelje koji svaki dan uživaju gledajući TV u večernjim satima uz kokice, čokoladu i neki sok pun šećera. To je pravi uzrok gdje nastaju problemi, dok su djeca s prekomjernom tjelesnom masom i lošim prehrambenim i životnim navikama, samo posljedica toga.


Pandemija COVID-19 je pokazala kako živimo u vremenu opasnosti, ali i prilika. Kako su se sve okolnosti odrazile na bavljenje sportom, u tvom slučaju na trčanje?


Mi trkači smo u dobrom položaju zbog našeg imuniteta koji je jako važan u zaštiti od COVID-19, ali i drugih infektivnih bolesti. O tome je nedavno na Facebooku profesor Goran Marković napisao sjajan članak u kojemu iznosi da rezultati jedne meta analize pokazuju kako je viša razina tjelesne aktivnosti povezana s 31%-tnim smanjenjem rizika obolijevanja do infektivnih bolesti u općoj populaciji. To je naravno potkrijepio znanstveno dokazanim činjenicama. Autori su dali čvrste dokaze da redovita tjelesna aktivnost jača imunološki sustav čovjeka i te ga štiti od infekcijskih bolesti. Zanimljivo je to da je u istom postu stavio i fotografiju s dokazom svoje brdske ture od 12 kilometara kojom je svojim primjerom potaknuo mnoge da se pokrenu.

 

Povodom Europskog tjedna sporta (23.-30. rujan) objavljeni su podaci Eurostata prema kojima je Republika Hrvatska u 2018. izdvojila 0,7 % javnih troškova za sport i rekreaciju. Izostaje li zapravo prava podrška države i time značajnija promocija sporta? Posebno zbog činjenica da tako mala populacija ima značajne sportske uspjehe, a istovremeno loše uvjete od drugih zemalja.


Naravno da izostaje financijska podrška s kojom bi brojke zasigurno bile bolje, ljudi zdraviji, produktivniji na poslu, sretniji i sl. Novac je taj koji čini razliku. Odite u Švicarsku ili Austriju, u njihova mala mjesta od par tisuća stanovnika. Prošetajte se tamo predvečer oko 18-19h i nemojte se iznenaditi kada sretnete osobe starije životne dobi u sjajnom biciklističkoj opremi na trkaćim cestovnim biciklima, na brdskim biciklima, neke kako trče u grupi, treće kako igraju badminton, skaču u vis, dalj, bacaju kladivo i sl. Životni standard je taj koji određuje to. Abraham Maslow je iznio teoriju o hijerarhiji potreba koja drži vodu. Ukoliko ljudi ne zadovolje potrebe nižeg reda poput onih vezanih uz stanovanje, hranu, sigurnost, sigurno neće razmišljati o potrebama višeg reda poput rekreacije i sporta koja je dodatni rashod. Upravo to se događa većini ljudi kod nas koji zadovoljavaju tek ove osnovne životne potrebe.



FOTO: Osobna arhiva Marko Bićanić


Kada bi mogao nešto promijeniti vezano uz sport u Hrvatskoj, posebice za trčanje, što bi to bilo?

 

Po pitanju vrhunskog sporta, tim sportašima bih omogućio privilegije u vidu stipendija, školovanja, zapošljavanja. Svima treba biti jasno biti vrhunski sportaš zahtijeva iznimne napore u vidu treninga, ali i oporavka koji zahtijevaju vrijeme. Kao što neki radi 8 sati na dan, vrhunski sportaši ponekad treniraju i više od toga na dan. Njima koji su vrhunski treba dati podršku i olakšati im život te ih pripremiti za život nakon sportske karijere.

Po pitanju rekreativnog sporta, tu bih svakako u sve veće gradove uveo programe vježbanja koji bi uz primjerene edukacije i radionice osvijestili ljude što znači i koliko je bitna tjelesna aktivnost za zdravlje. Za to je naravno potreba velika financijska pomoć, pomoć velikih medija, dok bi ostatak posla bio okupljanje najkvalitetnijih kadrova koji bi držali predavanja i radionice te priprema planova vježbanja i provedba istih. To je moguće i novac za to se može „stvoriti“. Siguran sam da bi u svim aspektima društva imali pokazatelje kako smo na pravom putu da stvorimo sretniju, zdraviju i produktivniju naciju.

 

Na web stranici Trčaona stoji da su počele jesenske početničke i povratničke grupe. Reci nam kako i mi možemo ući u svijet trčanja i nordijskog hodanja?

Sve što trebate je dobra volja i motivacija. Kada se prijavite, postajete dio najveće trkačke obitelji u Hrvata. Tada postavljamo ciljeve koji su itekako ostvarivi. Na polaznicima je samo da budu redoviti na treninzima. Ja kažem kako su motivacija i uspjeh 2 otoka, a most koji ih spaja naziva se disciplina. Uspjeh je garantiran svima, a to potvrđuje 10 generacija i više od 7000 naših polaznika u povijesti.

 

Tvoji ultramaratonski pothvati redoviti su tijekom toplog dijela godine. Navedi nam što slijede u hladnijem dijelu godine.


U hladnijem dijelu godine slijedi zimska baza, najugodniji dio godine za nas trkače. Određuju se ciljevi za iduću sezonu, definira se kalendar natjecanja tj. utrke na kojima ću nastupati, te planiranje i programiranje treninga. Kada je to sve gotovo, slijedi treniranje koje je zapravo puno ugodnije od treniranja ljeti po visokim temperaturama. Tu je i još jedna posebna underground ultra Blatersa, koja je bila moja prva ultra. Ona se trči sredimo prosinca od Podsuseda, preko Sljemena do Biškupca Zelinskom, transverzalom Medvednice po svim vremenskim uvjetima i neuvjetima. Start je ni manje ni više nego u ponoć. Nešto najluđe što sam do sada probao, tri puta!



Na kraju, podijeli s nama zadnje poticajne rečenice. Što bi poručio mladima kada je u pitanju utjecaj sporta na osobni razvoj?


Ovo bi poručio svima, i mladima i starijima i starima. Mašta je mjesto koje smo kao djeca često posjećivali sanjajući velike životne snove. Vrijeme je da to mjesto ponovno posjetite jer su vaši trkački snovi itekako ostvarivi. Sve ima svoju cijenu i ako ste ju spremni „platiti“, možete to i ostvariti. Dajte šansu tjelesnoj aktivnosti, trčanju, biciklizmu, plivanju, vježbama snage. Radite to redovito 10 dana i zapisujte kako se osjećate nakon treninga, koliko imate energije u danu, kako spavate, koliko ste produktivni na poslu… Nakon toga se nećete htjeti vratiti na staro!

 

 

Ivan Majstorić

Ivan Majstorić je student diplomskog istraživačkog studija geografije. Uz njegovo formalno obrazovanje važno mjesto zauzima ono neformalno - djelovanje u Klubu studenata geografije. Za sebe kaže da radi ono što bi trebao svaki geograf - istražuje, analizira, planira i djeluje. Osim geografskih, posebno ga zanimaju demografske teme. U slobodno vrijeme čita knjige, gleda dokumentarce te prati društvena i politička zbivanja. U budućnosti se nada boljoj Hrvatskoj usprkos manjem broju stanovnika.


Pogledaj još iz povezanih kategorija: