Stres kao glavni neprijatelj reproduktivnog zdravlja i plodnosti

| 5 min | 10.12.2019

Prilike za mlade
Femminizam

Stručnjaci nas već dugo, a u posljednje vrijeme sve češće upozoravaju na povezanost stresa s ozbiljnim narušavanjem psihofizičkog zdravlja. Prema jednoj od definicija, stres je „svako neugodno emocionalno iskustvo praćeno predvidljivim biokemijskim, fiziološkim i promjenama ponašanja“[1]. Kako bismo razumjeli što se našem tijelu događa tijekom proživljavanja stresa, potrebno je upoznati se s radom određenih sustava u tijelu, žlijezdama i hormonima koji ih reguliraju.

 

Naime, jedan od sustava čiji je ispravan rad izrazito podložan utjecaju stresa je reproduktivni sustav. Taj je sustav povezan s endokrinim sustavom, složenim sustavom žlijezda s unutarnjim izlučivanjem. Žlijezde izlučuju hormone čije optimalne razine utječu na ispravan rad sustava u tijelu koji su pod njihovom kontrolom.

 

Hipofizu nazivaju kraljicom među žlijezdama s unutarnjim izlučivanjem. Smještena u donjem dijelu mozga, ona pod utjecajem hipotalamusa regulira rad hormona koji potiču lučenje u ostalim žlijezdama. Zbog toga, svaki poremećaj rada hipofize uzrokuje poremećaj funkcije ostalih hormona. Ti poremećaji mogu biti razni, a uzrokuju ih najčešće pretjerana tjelovježba, prehrambena neravnoteža, koja može prerasti u psihijatrijske poremećaje kao što je anoreksija[2], te stres. Hipofiza između ostalog regulira rad štitne žlijezde i nadbubrežne žlijezde čija je ispravna funkcija od velike važnosti za očuvanje psihofizičkog zdravlja. Duševne smetnje, naime, smatraju se normalnim simptomima u poremećaju rada ovih dviju žlijezda. Žlijezde s unutarnjim lučenjem usko su povezane s radom živčanog sustava što se posebno očituje u vrijeme proživljavanja stresa.

 

Je li svaki stres jednako opasan i kako uopće razlikujemo vrste stresa?

Možemo govoriti i o pozitivnom (eustress) i o negativnom (distress) stresu budući da svako uzbuđenje uzrokuje neku emocionalnu reakciju koja pokreće niz drugih. Pozitivan stres je, najkraće rečeno, onaj stres koji ima stimulativno djelovanje, unaprjeđuje osobno zalaganje i povećava radni učinak, ali i osobno zadovoljstvo. Drugim riječima, takav stres je poželjan i neophodan za razvoj čovjeka. Međutim, kako je negativan stres potencijalno štetniji, na njega ćemo se više usmjeriti. Osim na pozitivni i negativni, stres možemo podijeliti na akutni (kratkotrajni) i kronični (dugotrajni) stres. U prvom slučaju, nakon što naše tijelo prepozna da je situacija koja je pokrenula stres završila, razina hormona, koji su se pod utjecajem živčanog sustava i rada nadbubrežne žlijezde počeli pojačano lučiti da pripreme tijelo na obrambenu akciju, vraća se u normalno stanje. Tu je posebno značajan tzv. hormon stresa, kortizol, koji luči kora nadbubrežne žlijezde i koji u normalnim uvjetima stvara energiju potrebnu za rješavanje neke stresne situacije.

No ako stres potraje ili je pretjerano jak, razina kortizola ostaje povišena šaljući tijelu informaciju da je pod stalnom ugrozom. Tu „grešku u programu“ naše će tijelo platiti raznim poremećajima pojedinih sustava zbog toga što rad svakog hormona međusobno ovisi o radu drugog.

 

Utjecaj stresa na rad reproduktivnog sustava

Folikulostimulirajući hormon koji pokreće razvoj jajne stanice tijekom ovulacijskog ciklusa svakog mjeseca luči se u hipotalamusu, dijelu mozga koji je zadužen za kontrolu i funkciju endokrinog sustava.

 

Poremećaji hipotalamusa mogu biti posljedica upravo pojačanog lučenja kortizola, tzv. hiperkortizolemije[3]. Povećane razine hormona stresa blokiraju normalno lučenje hormona potrebnih za početak ovulacije, što utječe na njezinu odgodu. Takvi poremećaji mogu rezultirati hipoestrogenskim ciklusima, ciklusima bez ovulacije kao i amenorejom, odnosno potpunim izostankom menstruacije.

 

Pod utjecajem stresa može nastati i neki oblik tumora na hipofizi od kojih je najčešći prolaktinom koji uzrokuje hiperprolaktinemiju. Prolaktin je hormon koji se u normalnoj situaciji izlučuje za vrijeme dojenja, a poremećen rad tog hormona može kod žena uzrokovati neredovite cikluse (ponegdje s amenorejom), kratke luteinske faze, smanjeni libido, dispareuniju (bolni spolni odnos) te galaktoreju (lučenje mlijeka kod žena koje ne doje).

 

Sindrom policističnih jajnika (PCOS), najčešći endokrinološki poremećaj kod žena, nastaje uglavnom kao posljedica izostanka ovulacije zbog određene neravnoteže hormona od kojih se najčešće navodi hiperandrogenemija, povišena razina androgenih hormona u jajnicima. Prvi znak da se nešto događa mogu biti neredoviti menstrualni ciklusi, no ponekad su simptomi koji upućuju na PCOS gotovo nezamjetni zbog čega ga nazivaju „tihim problemom“[4] jer se najčešće otkrije tek prilikom ultrazvuka. Budući da se procjenjuje kako danas u svijetu svaka 15. žena ima sindrom policističnih jajnika, smatra se kako je PCOS jedna od posljedica modernog načina života koji, naravno, uključuje pojačani svakodnevni stres.

 

Kako na vrijeme uočiti znakove poremećaja?

Većina žena neće primijetiti kako nešto s njihovim reproduktivnim zdravljem ne funkcionira kako treba ako imaju redovite i uobičajene menstrualne cikluse. Zato se spomenuti PCOS tako često otkrije upravo tek pri redovnom ginekološkom pregledu.

Međutim, budući da je ovulacija ogledalo općeg zdravlja žene[1], svaka promjena u prirodnim pokazateljima ovulacije nagovijestit će problem mnogo prije nego što se pojave drugi simptomi.

 

Žene koje su naučile kako čitati svoje biomarkere bit će u stanju prepoznati je li im se ovulacija dogodila ili nije i tako na vrijeme uočiti zdravstveni problem. Mnoge žene ne mogu stvarno odrediti trajanje svog ciklusa jer nisu naučile motriti duljinu i intenzitet menstrualnog krvarenja, kvalitetu cervikalne sluzi, prepoznati dan ovulacije i trajanje pojedinih faza ciklusa.

 

Varirajuća duljina menstrualnog ciklusa je, pokazalo se, povezana sa smanjenom plodnosti, ali ni tzv. normalni menstrualni ciklusi nisu dovoljan pokazatelj plodnosti jer postoje i anovulacijski ciklusi.

Žene bi trebale biti svjesne da je poznavanje trenutka ovulacije poželjna rutina u njihovom zdravstvenom kartonu i preduvjet svakog informiranog izbora liječenja.

 

Što sa stresom?

Kroničan stres ne nastaje preko noći, stoga su neozbiljna očekivanja da će preko noći i nestati. Savjeti tipa „riješite se stresa u tri koraka“ ili površna opomena „nemojte biti pod stresom, razboljet ćete se“ više su kontraproduktivni nego iole korisni. Istraživanja su, sad već davne 2003., pokazala kako se tada 5 % stanovništva Hrvatske liječilo od depresije, bolesti koja često nastaje kao posljedica upravo dugotrajnog, svakodnevnog stresa. S obzirom na način života koji se u posljednjih 15 godina dodatno ubrzao, teško je vjerovati kako se stres praćen zahtjevima suvremenog življenja smanjio.

Više od svega treba naglasiti kako stres treba uzeti za ozbiljno, poduzeti nešto, a ne samo prihvatiti njegovo postojanje kao gotovu činjenicu. Promjena u pristupu vlastitom zdravlju i preraspodjela životnih prioriteta mogu biti prvi korak u nadvladavanju stresa u svakodnevici.

 

 

Tamara Bodor

_______________________________________________

[1] Vigil, P., Lyon, C., Flores B., Rioseco, H., Serrano, F. (2017), Ovulation, a sign of health, The Linacre Quarterly, https://secureservercdn.net/184.168.47.225/569.4f4.myftpupload.com/wp-content/uploads/2017/12/Ovulation-a-sign-of-Health.pdf.

 

[1]„Understanding chronic stress“, American Psychological Association (https://www.apa.org/helpcenter/understanding-chronic-stress.

[2] Nedostatak hranjivih tvari i niska razina tjelesnih masnoća rezultiraju niskim razinama leptina, hormona kojeg izlučuju masne stanice i koji pospješuje izlučivanje kispeptina, relativno nedavno otkrivenog hormona koji se drži odlučujućim u liječenju mnogih bolesti poput neplodnosti i dijabetesa. Niska razina tog hormona, naime, utječe na oslobađanje gonadotropina i time na ovulaciju. O kispeptinu: https://www.telegram.hr/zivot/znanstvenici-diljem-svijeta-se-pitaju-moze-li-jedan-hormon-pobijediti-neplodnost-i-dijabetes/#.

[3] Šimić, G. (2004), „Stoljeće uma – stres“, vašezdravlje.com, https://www.vasezdravlje.com/bolesti-i-stanja/stoljece-uma-stres.

[4] „Sindrom policističnih jajnika (PCOS) – uzroci, simptomi, liječenje“, krenizdravo.rtl.hr,  https://www.krenizdravo.rtl.hr/zdravlje/bolesti-zdravlje/sindrom-policisticnih-jajnika-uzroci-simptomi-i-lijecenje.


Pogledaj još iz povezanih kategorija:

Prilike za mlade
Femminizam