Zašto države lobiraju?

Fabijan Popović | 2 min | 06.08.2020

Poduzetništvo
O politici

U travnju, tijekom najvećeg lockdowna, iznenada sam dobio priliku dati intervju za jedan lokalni radio, tema lobiranje. Baš zbog te iznenadne prilike, nije bilo moguće napraviti prethodne konzultacije i dobru pripremu, pa je improvizacija odradila svoje. Voditeljica je emisiju otvorila pitanjem je li lobiranje već postalo dio diplomacije, budući da u filmovima vidimo velike države kako lobiraju. Moram priznati da nisam očekivao taj pravac, već uobičajena pitanja o moralnosti i legalnosti utjecaja korporacija na politiku. Međutim, bilo mi je izrazito zanimljivo vidjeti da laik pretpostavlja da su primarno države akteri koji lobiraju. Baš zbog toga mi se ova tema već dugo mota po mislima, pa hajde da je stavimo i na papir.

Države su definitivno akteri pri lobiranju, međutim one su primarno one koje se lobira. Naravno, mislimo na državne institucije. Ipak, nerijetko su države ujedno i one koje lobiraju jer imaju određen prekogranični nacionalni interes. U tom slučaju, one mogu koristiti jaku diplomatsku mrežu u toj stranoj državi, ako su ju izgradili. U protivnom, angažirat će lobističku tvrtku koja ima etablirane odnose s dužnosnicima države koju se lobira. Taj prekogranični interes je najčešće utjecaj na stav druge države ili međunarodne zajednice – UN-a, NATO-a ili EU-a primjerice. Male države ili države s lošom reputacijom ponekad lobiraju vodeće sile kako bi posredno utjecale na neko međunarodno pitanje. Dakle, neko pitanje će puno veću pozornost dobiti ako ga Njemačka stavi na dnevni red umjesto primjerice, Slovenije.

Onima upućenijima poznat je podatak da je Republika Hrvatska u više navrata angažirala američki Squire Patton Boggs, poznatu odvjetničku i lobističku kuću. Budući da je SAD svjetska velesila, Hrvatska je smatrala pametnim upoznavati američke dužnosnike s problemima i postupcima važnima Hrvatskoj. Primjer jednog takvog je arbitraža INA-MOL u Ženevi koju je Hrvatska izgubila te tužba MOL-a protiv Hrvatske podnesena na Okružnom sudu u Washingtonu, a koju je MOL na kraju povukao. Doduše, Squire Patton Boggs je Hrvatskoj pružao i odvjetničke usluge, a s obzirom na izrazitu povezanost pravne i lobističke struke u SAD-u, teško je reći u kojem omjeru je Squire Patton Boggs Hrvatskoj pružao te dvije usluge. Usto, Squire Patton Boggs je lobirao i tužio američki Ured za kontrolu strane imovine kako bi, uslijed oslobađajuće presude u Hagu, maknuli generala Antu Gotovinu s jedne od njihovih crnih lista. Ured je na Gotovinu postavio sankcije koje osobi zamrznu cijelu imovinu u SAD-u i zabrane američkim subjektima da posluju s tom osobom. Logika nalaže da se oslobađajućom presudom ukinu i te sankcije, međutim tome nije bilo tako. Squire Patton Boggs je stoga angažiran da skine te sankcije, što je i učinjeno.

Još jedan dobar primjer s ovih prostora je i Kosovo. Bob Dole, nekadašnji republikanski Senator i kandidat za predsjednika države, ali i stari prijatelj Kosova iz '90-ih, angažiran je od strane kosovskog Ministarstva vanjskih poslova u 2017. godini. Zadatak mu je bio da poradi na poboljšanju bilateralnih odnosa s SAD-om, ali i odnosa s međunarodnim organizacijama. Naglasak je bio i na otvaranju prilika za izravna strana ulaganja te pospješivanju trgovinskih veza između dviju država. U ovom slučaju je jasno da se nedorasla diplomacija supstituira profesionalnim lobistom.

Kao jedan recentniji slučaj navest ćemo i Japan. Ta država je angažirala Marathon Strategies, lobističku tvrtku iz Washingtona, primarno da prati kojim tonom američki mediji i opinion-makeri prenose stanje epidemije u Japanu. Nadalje, u ugovoru je stajalo i da će Marathon Strategies razviti komunikacijsku strategiju za lobiranje političara, opinion-makera i ostalih koji su kritični prema Japanskom odgovoru na COVID-19. Južna Koreja je iz sličnih pobuda uputila svoje stalne lobiste iz Nelson Mullins Riley & Scarborough da lobiraju Trumpa, ali je slučaj bio puno egzaktniji. Naime, Južna Koreja je htjela spriječiti Trumpovu administraciju da zbog COVID-a uvede zabranu ulaska za sve putnike koji dolaze iz Južne Koreje.

FOTO: Pixabay

 

Kao i u svemu, i u ovoj temi možemo pronaći neke ekstremne slučajeve koje ni najveći moralni relativisti ne mogu u potpunosti opravdati. Tu se tvrtka Black, Manafort, Stone and Kelly nameće kao primjer. Vodeći ljudi te tvrtke su bili Paul Manafort i Roger Stone, dvojac koji je intenzivno radio na Trumpovoj kampanji 2016. To im je ujedno bio i poslovni model, prvo pomoći kandidatu da dobije funkciju, pa potom koristiti pristup tom dužnosniku kao glavni business development moment. Prema izjavi samih osnivača tvrtke, ti dečki nisu marili tko im piše čekove. Tako se na njihovoj referentnoj listi mogu naći razne gerilske, militantne skupine poput angolske UNITA-e, ali i neki nelegitimni diktatori poput Mohameda Siada Barrea koji je vojnim prevratom preuzeo vlast u Somaliji.

Demokratske države i međunarodne organizacije se svakim danom razvijaju, a politički procesi postaju kompleksniji te ih je sve teže razumjeti. U današnjem svijetu, lobiranje nije nikakav luksuz ili ekskluzivno pravo, već potreba svakog subjekta koji ovisi o politici. Gospodarski subjekti imaju poslovne interese, a države imaju nacionalne interese – lobiranje je ključan alat u ispunjenju ili čuvanju tih interesa.

Fabijan Popović

Akreditirani lobist u Europskom parlamentu koji u ulozi političkog konzultanta savjetuje klijente iz više gospodarskih sektora. 


Pogledaj još iz povezanih kategorija:

Poduzetništvo