"Utjecaj bajke na dijete" - Trnoružica i Pepeljuga (drugi dio)

Karlo Jagatić | 2 min | 23.10.2020

Kulturiranje
Filmovi

Pepeljuga je bajka koja vuče korijene još iz antike. Današnju najpoznatiju verziju napisao je Charles Perrault, a svjetski popularni animirani film napravljen  je od strane animacijskog studija Walt Disney 1950. godine. Nadalje, Trnoružica ili Uspavana ljepotica, bajka je koju je prvi napisao Charles Perrault, a braća Grimm su ju kasnije preinačili te je animirani film napravljen 1959. godine prema bajci navedenih autora i baletu Petra Iljiča Čajkovskog. Taj film je također producirao Walt Disney.

Kao i u prošlom članku dotaknut ćemo se teme utjecaja filmova na dijete. Kazat ćemo na koji način su filmovi prezentirani te što se sve može izvući iz njih. Kao i u članku o Snjeguljici govorit ćemo o negativnim stranama filmova, što ne znači da ovi filmovi nemaju pozitivnih strana i poruka. Dapače, bitne su poruke ljubavi, snage duha, empatije, snalažljivosti, važnosti prijateljstva, poticanja kreposti, itd. Svejedno, morat ćemo dati uvid u negativne poruke koje filmovi šalju, budući da djeca uočavaju i upijaju puno više no što bismo mi htjeli te scene i poruke koje se naizgled čine bezazlenima mogu imati veliki utjecaj na njihovu psihu.

Upozorenje čitatelju: Slijedi tekst koji sadrži pojedinosti o radnji i/ili završetku ovog djela.

Za početak, analizirat ćemo scene iz filma Trnoružica. Nakon njenoga rođenja, na dvoru se odvijala ceremonija. Dolaze vile te daruju poklone za malenu Auroru (Trnoružica). Također, lako uočljiva poveznica s Isusovim rođenjem, prva vila poklanja Ljepotu, druga Pjesmu, a treća, nakon kletve Zlurade, poklanja mogućnost buđenja iz sna poljupcem prave ljubavi umjesto smrti. Tim darovima naglašava se da su ljepota i lijep glas jedne od najbitnijih stvari u životu jer ih poklanjaju vile. Nadalje, vile odlaze s Trnoružicom u šumu kako bi ju zaštitile od Zlurade i njene čarolije te se na njen 16. rođendan prikazuje kako su vile nesposobne napraviti išta suvislo bez čarolija. U šumi Trnoružica priča sa životinjama te govori kako sanja o princu. Kada im to govori, naglašava njegovu ljepotu, bogatstvo i raskoš koji bi joj donio život u ulozi njegove supružnice. Zatim, u šumi upoznaje princa Filipa, neznajući da je on princ te se zaljubljuju jedno u drugo. Problematika je ta što se zaljubljuju nakon jedne otpjevane pjesme, ljubav se pojednostavljuje i banalizira te djeca više u njoj ne vide nikakvu težinu jer je prikazana kao da se može dogoditi svaki dan te da je upravo to ljubav. Nadalje, kroz cijelu priču vidimo da je Trnoružica ovisna o svima drugima osim o samoj sebi te da joj je za istinsku i pravu sreću potreban muškarac jer bez njega njen život nema smisla. Na kraju djela princ se bori sa Zluradom, vile mu pomažu te uz njihovu pomoć ju poražava. Tim aktom djeci je dano do znanja da oni sami nikada neće moći nadvladati bilo kakvo zlo koje ih snađe.

Zatim, govorit ćemo o Pepeljugi, baš kao u Trnoružici i Snjeguljici, Pepeljuga se prikazuje kao lijepa djevojka, željna bogatstva i ljubavi, koja je sama  nesposobna za sreću i preživljavanje. To je jedna od najbitnijih detalja što se tiče navedenih bajki koju većinom gledaju djevojčice kojima se od malih nogu govori da malo toga mogu same te da su njihove jedine "zasluge" to što su lijepe i simpatične. Naravno da je nama svima potrebna pomoć u životu od strane drugih ljudi, ali prikazati žene tako bespomoćne i nesposobne za vlastitu sreću bez utjecaja drugih ostavlja trag na djeci. Također, u animiranom filmu, prikazuje se Kralj koji organizira bal da bi njegov sin našao ženu. Tim aktom dano je do znanja kako roditelji utječu na život te da sreća roditelja ovisi o postupcima njihova djeteta, ali tek onda kada su to postupci koji oni odobravaju. Nadalje, vidimo kako je princu bilo dosadno i zamorno na balu sve dok nije ugledao Pepeljugu. Da ona nije došla te da on nije nikoga odabrao, njegov otac bi se toliko rasrdio da princ ne bi imao izbora nego poslušati njegovo naređenje. 

Kao što je rečeno u prošlom članku "Kako bajke utječu na djecu" možda se ove situacije čine bezazlenim i njihove poruke benignim, ali ponekad se moramo zapitati je li nešto što je megapopularno automatski i kvalitetno. Djeca i njihovo mentalno zdravlje trebaju nam biti prioritetni, ne možemo utjecati na sve što djecu zaokuplja i po našem sudu kvari, ali stvari nad kojima imamo kontrolu trebali bismo racionalno i razumski sagledavati te naučiti djecu kako razmišljati, učiti bitnim stvarima i ispravnim vrijednostima.

Karlo Jagatić

Student kroatologije i povijesti, glazbenik i pjesnik. Voli dobru hranu, glazbu, kazalište, prirodu, knjige i razmišljanje o mnogočemu. Želi obojiti svijet vlastitim bojama.


Pogledaj još iz povezanih kategorija:

Kulturiranje