Iva Mikulić: Psihoterapeut s problemima

Marija Piskulić | 3 min | 19.07.2020

Poduzetništvo
Priče o uspjehu

Problema uvijek ima, ali ima i rješenja. Zanimljiv, provokativan i poučan Instagram račun psihoterapeut_s_problemima koji upravo to pokazuje vodi Iva Mikulić. Njezino znanje i iskustvo joj je omogućilo da otvori vlastiti obrt u kojem nudi sljedeće usluge: psihoterapija, savjetovanje, partnersko savjetovanje, održavanje predavanja i radionica. Pisala je znanstvene radove predstavljene na međunarodnim kongresima i objavljene u međunarodnim časopisima. Paralelno s medicinom rada, radila je i psihološka savjetovanja te se tek tada uvjerila da je za savjetodavni rad potrebno više znanja i prakse od fakultetskog obrazovanja. Dodatnim usavršavanjem nakon studija, stekla je  diplomu psihoterapeuta realitetne terapije izdanu od European Association for Reality Therapy  (EART) i europski psihoterapijski certifikat izdan od European Association for Psychotherapy (EAP), te potom otvorila svoj obrt.


FOTO: Privatna arhiva Iva Mikulić



Što biste čitateljima rekli o sebi?

Unatoč izazovima koje nosi vođenje vlastitog posla, smisao koji nalazim u psihoterapijskom i savjetodavnom dijelu nadilazi sve prepreke. Nikada nisam vjerovala u onu: „Radi ono što voliš i nećeš morati raditi ni jednog dana svog života!“. Tako se i pokazalo, radim jako puno, i to svaki dan, a moje iskustvo sada je: „Kada radiš ono što voliš, sve ono što ne voliš rješavat ćeš puno lakše.“. Izazova ima puno i to ne smijemo zanemariti. Pogotovo u psihoterapijskom dijelu posla i uz činjenicu da ne radim u sklopu neke institucije u kojoj bi imala svakodnevnu potporu ostalih stručnjaka s područja mentalnog zdravlja. Srećom, često mogu komunicirati sa svojim dragim kolegama i mentorima. Volontirala sam na Plavom telefonu provodeći individualnu partnersku i obiteljsku psihoterapiju i savjetovanje. Prevela sam dvije knjige s engleskog jezika - “Jesmo li kontrolirani ili kontroliramo” (Richard S. Marken, Timothy A. Carey) i “Tajne sretnih parova” (Kim Olver). Osim toga u završnim fazama pripreme je i knjiga kolege na kojoj sam surađivala „Gdje smo fulali? Priručnik za roditelje na rubu živčanog sloma“ (Danko Butorac i Iva Mikulić). Planiram u skorijoj budućnosti izdati i svoju knjigu.




Što je bilo ključno u Vašoj odluci da otvorite vlastiti obrt i što biste poručili svima koji žele pokrenuti nešto svoje?

Oduvijek sam osjećala da neću biti u svojem elementu dok ne budem imala „nešto svoje“. U svemu tome mi je bila važna podrška. Obitelj je bila uz mene i pomagala mi je. Pomagali su mi i  prijatelji i divne kolege kojima sam visila na telefonu stalno kako bi dobila korisne savjete i informacije iz prve ruke. I to je bio dio procesa, spoznati da ne mogu sve sama. A i ne trebam, baš je lijepo kad znaš da imaš nekoga blizu.

Onaj tko želi raditi imat će posla. Time ne želim reći da ćete samo snagom želje „privući“ posao.

Onaj tko stvarno zna što želi i  zašto to želi, tko prihvaća realnost da u početku neće imati fiksno radno vrijeme te da će se baviti i s mnogo stvari koje nije ni zamišljao niti htio da budu dio njegovog posla (administracija, papirologija, sustav, davanja…), tko je spreman prihvatiti da biti sposoban znači i često pitati za pomoć i savjet, taj će sigurno imati posla.

Meni je jako pomoglo redefiniranje svoje ideje uspjeha na „uživanje u većini onoga što radim i pritom pokrivanje osnovnih troškova života“. Neki to zovu niskim očekivanjima, ja ih zovem realnim, i zahvaljujući tako postavljenim kriterijima nisam posustajala, a s vremenom sam te želje razvijala, nadograđivala i ispunjavala.



FOTO: Pixabay



Aktivni ste na društvenim mrežama (
Facebook, Instagram). Što sve čitatelji mogu očekivati tamo?

Mogu očekivati priče i tekstove za propitivanje vlastitih uvjerenja, pogleda na svijet i pogleda na sebe. Mogu očekivati tekstove u kojima želim naglasiti da je potrebno i poželjno gledati pozitivno na svijet,  ali da je to jako izazovan proces. To nije kao što se na društvenim mrežama često prikazuje: „Vi to možete, samo se na to trebate odlučiti.“.

Svima nama treba pozitive i pozitivnih poruka u životu, ali moja želja je stvari prikazati što realnijima jer bez toga nema stvarne promjene. Ako vjerujete da je život uvijek onakav kakvim se prikazuje na Instagramu i slično, onda nije čudo da nam je toliko mladeži nesretno jer sebe kroz takav prikaz života doživljavaju kao neuspješne. Nitko nije sretan i zadovoljan 100% vremena.




Na Instagramu imate račun pod nazivom
psihoterapeut_s_problemima, kako ste se odlučili za taj naziv?


Moja želja je pričati samo o tome što sam iskusila na vlastitoj koži i što sam susrela u praktičnom, direktnom, radu s ljudima.  Vjerujem da jedino tako mogu biti potpuno autentična u onome o čemu govorim i da jedino tako „ne prodajem maglu“. Ne banaliziram ljudsko ponašanje jer ljepše zvuči i bolje se prodaje. To je danas nažalost čest slučaj. Smatram da je potpuno nerealno očekivati da se ljudi otvaraju i pričaju o svojim patnjama,  ako to sama nisam spremna učiniti i pokazati vlastitim primjerom kako to ponekad nije jednostavan proces.

Ne mislim da to svaki terapeut mora činiti na isti način. Dapače, ovo je samo put koji sam ja izabrala kako bi što većem broju ljudi poslala poruku da želja za promjenom i traženje pomoći može biti snaga, a ne slabost.

 

FOTO: Pixabay




Sve više se govori o mentalnom zdravlju što dovodi i do određene količine dezinformacija. Kako prepoznati pravu potrebu za odlazak psihijatru?

Svaki trenutak u kojem ste pomislili „možda bih trebao popričati s nekim“ je dovoljno dobar razlog za odlazak stručnjaku. To ne znači da mi neke stvari ne možemo riješiti sami, ali činjenica da nam je na pamet pala ideja da popričamo s nekim ukazuje na to da smo vjerojatno pokušali svakakve načine da razriješimo neki problem i nije urodilo plodom. Pa zašto onda ne popričati sa stručnom osobom?

Iskustvo mi govori da ljudima treba u prosjeku godinu dana od trenutka kada su pomislili da se nekome obrate za savjet do trenutka dok to stvarno i učine.  Kad razmišljaju o odlasku, ne bi se trebali opterećivati kome točno otići. Kada me boli rame ja ne znam trebam li ići fizijatru, ortopedu, ili doktoru opće prakse. Svejedno je hoćete li kontaktirati psihologa, psihoterapeuta ili psihijatra. Ne živimo u idealnom svijetu, rješenje uvijek postoji a na vama je da napravite prvi korak.



Iskustvo Ive Mikulić pokazuje kako je za ostvarenje cilja važna edukacija, rad i volja. Želite li ostvariti svoj cilj, nemojte zaboraviti ta tri sastojka. Dok uz sve to radite na imunitetu, nemojte zaboraviti na važnost mentalnog zdravlja!



Marija Piskulić

Studentica sociologije i pedagogije, uz to što se aktivno bavi pisanjem svoj doprinos društvu dala je i kroz članstvo u Studentskom zboru Sveučilišta u Zadru i sudjelovanjem na različitim projektima. 


Pogledaj još iz povezanih kategorija:

Poduzetništvo