Sanjamo o boljoj Hrvatskoj, o autobusima koji nas voze po njoj, a ne iz nje, o radnim mjestima, budućnosti s perspektivom…Ali  snovi bez našeg napora i rada ostaju samo snovi.  Vođeni tom mišlju mladi iz udruge Svjetski savez mladih Hrvatska pokrenuli su projekt pod nazivom „Suprotiva – suradnjom protiv apatije“. Za njih to nije samo projekt, već inicijativa, generacijski odgovor na položaj mladih u Hrvatskoj. Od Splita do Osijeka, od Rijeke do Zagreba, udružili su se sa svojim vršnjacima i saznali s kojim problemima se oni susreću, što je hrvatskoj mladosti potrebno za ostanak. Njihov projekt osvjetljava i priče mladih koji su ostali, uspjeli i ostvarili „hrvatski san“. Lucija Ćorić vratila se iz Portugala, Mariana se vratila iz Irske, Lucija Tomašić iz Londona,  a Jure i Hrvoje nikada nisu imali odlazak kao opciju u životnom izborniku. Suprotiva je iznjedrila mlade, poduzetne, uspješne ljude s hrvatskom adresom, a ovo je priča o samo nekima od njih.

Lucija Tomašić

21-godišnji Splićanin, predsjednik udruge SplitMisli, Jure Mihael Slavić odbacuje kave samosažaljevajućeg sadržaja i bira društveni aktivizam- „Apatiju koja me okružuje, kao i druge očite nedostatke, prepoznajem kao veliki potencijal da djelujemo jer ako bismo joj se prepustili lako bi nas dovela do samosažaljenja i ostali bismo u začaranom krugu kukanja kako ništa ne možemo promijeniti i tada stvarno ništa ne bismo ni mogli promijeniti. Naprotiv, sposobni smo učiniti mnogo krenemo li jednostavno hvatati prilike koje nam život pruža svakodnevno. U hrvatskom društvu najviše mi smeta što beskonačno komentiramo i analiziramo stvari, najčešće one o kojima nismo uopće kompetentni govoriti, ali kada trebamo uzeti budućnost u svoje ruke nema nas na vidiku.“

U istom gradu, još od studentskih dana arhitekture, arhitektica Mariana Bucat planirala je otvoriti vlastiti ured i u tome je uspjela. Iako je imala priliku za ostanak u Belfastu, Mariana ipak nije digla sidro. U Splitu je osnovala „Kolektiv“. Putovala je svijetom, u svakoj zemlji prepoznala njezinu posebnost i postavila pitanje, a zašto tako nije kod nas? Odgovor ne leži u kopiranju drugih nego u stavu, u samopouzdanju, mentalitetu naroda, pojedinca… Svi smo svjesni da je „hrvatski san“ teško ostvariti, nismo stavili ružičaste naočale. Od pokretanja posla puno je veći problem držati posao na životu. To spada u domenu crne magije. – kaže Mariana i otkriva da je ključ uspjeha „to što smo vrijedni i predani, volimo to što radimo i nastojimo biti razumni jedni prema drugima.“ U južnim krajevima pronašli smo i Luciju Tomašić – vratila se iz prestižne kulinarske škole Le Cordon Bleu i trenutno radi kao glavna slastičarka u restoranu Sesame u Dubrovniku. Priznaje da ostanak u Hrvatskoj predstavlja izazov, ali upravo u Suprotivi vidi mogućnost „razmjene dobrih iskustava, programa, razmjena mladih ljudi i povezivanje oko istih interesa“.

Mlada pravnica iz Zagreba, Lucija Ćorić podržala je projekt Suprotivu jer vjeruje „da prava promjena kreće od glave i od srca. A Suprotiva cilja upravo na to, što je očito iz samog naziva projekti: suradnja protiv apatije. Znači, važno je da se međusobno pomažemo, da surađujemo i da se zajedno borimo protiv nevidljive pošasti koja uzrokuje toliko puno vidljivog zla: apatije i beznađa. Suprotiva kod mladih ljudi mijenja svijest da nisu bitni i da ono što čine nije važno, da ništa ne mogu promijeniti. Da, ima puno problema koje ne znam riješiti, ali ako krenem od onoga što znam, ako preuzmem odgovornost za tu sitnicu koja može biti bolja, to će itekako utjecati na ljude oko mene. A onda ću shvatiti da ima još takvih koji će se, kao i ja, boriti. To je onda već druga priča: tada više nismo pahuljice koje se otope pri prvom dodiru s nekim ozbiljnim problemom, nego lavina pred kojom se nitko ne može skriti. Zajedno možemo puno, a tako je malo potrebno da to shvatimo.

Lucija Ćorić

 Hrvoje Pižeta, osnivač tvrtke Elektro Pižeta ne osporava težinu poduzetničkog uspjeha ali smatra da se sve može naučiti uz volju, trud i predanost. Odlazak ne vidi kao opciju, za sve koji razmišljaju o odlasku poručuje „neka dobro razmisle o tome što rade, jer ni vani  ih neće čekati med i mlijeko. Pitao bi ih mogu li sa apsolutnom sigurnošću reći da su probali sve u RH, jer nije lako biti odvojen od obitelji, prijatelja i dobro poznatog sustava kako bi „možda“ živio bolje. Pitanje je da li bi živjeli sretnije.“

Hrvoje Pižeta

Završnica Suprotive od 20. – 22.11. u Zagrebu odgovara na pitanje kako sretno živjeti u zemlji koja ti je dom i iz koje ne želiš otići. Konferencija, koja je ujedno i tjedan SSMH, @mi ostajemo u Hrvatskoj prepoznata je i od strane predsjednice RH koja je njezin pokrovitelj. Program i listu sudionika možeš naći u FB eventu. Ovaj tjedan izbor je  na tebi – kava i kukanje ili motivacijski sadržaj s potencijalom za ostvarenje vlastitog „hrvatskog sna“.

Marija Jurišić