Matej Brečić (24) apsolvent je komunikologije Veleučilišta Baltazar. Trenutno se sprema za obranu diplomskog rada na temu “I was the future once”. Riječ je o analizi političke retorike Davida Camerona u vrijeme Brexita. Matej nastavlja sa školovanjem pa nam prenosi da je upravo upisao Visoku školu za komunikacijski menadžment Edward Bernays. Prije dvije godine osnovao je WearPocket, a zatim i Liability marketing.

Liability marketing je tvrtka koja svojim klijentima kreira kvalitetan sadržaj za njihove organizacije/tvrtke/udruge s ciljem postizanja većeg dosega ili veće prodaje njihovih proizvoda i usluga. Trenutno surađuju s 20-ak raznih tvrtki/udruga koje su im prepustile vođenje svojih društvenih mreža.

WearPocket je osnovan 2015. godine s ciljem promjene mentaliteta javnosti u Hrvatskoj u pogledu proizvodnje. Riječ je o brandu koji se u potpunosti proizvodi u Hrvatskoj, od nabave materijala, preko šivanja do završnih finesa. Motiv za osnivanje ove tvrtke nije profit već želja da se pokaže da se unatoč raznim administrativnim barijerama može stvoriti kvalitetan i prepoznatljiv brand u cijelosti proizveden u Hrvatskoj.

S Matejom smo razgovarali o tome što znači biti mladi poduzetnik u Hrvatskoj, s kojim problemima se u svom radu susreće te koji su njegovi razlozi za ostanak u Hrvatskoj.

Hrvatska se nalazi pred velikim izazovima, sve veći broj mladih ljudi odlazi iz zemlje. Ti predstavljaš mladu osobu koja je odlučila ostati i k tome se baviti poduzetništvom. Što te motiviralo na ostanak i na odabir osnivanja svoje tvrtke?

Moj ulazak u poduzetničke vode je svojevrsni revolt na negativnu percepciju kroz medije i javnost o mladim i poduzetnim ljudima.

Moda nije nešto što me zanimalo u životu niti bi prije 3 godine mogao zamisliti da će jedna grana mog poslovanja biti bazirana na tekstilu. Odlučio sam se baviti proizvodnjom tekstila jer osim u ugostiteljskim objektima (kafići, restorani i slično), Hrvati najviše vremena provode u dućanima obuće i odjeće.

Motiv, ali i uvjerenje za ostanak je svakako želja za promjenom hrvatskog mentaliteta. Ako gledamo politički, Hrvatska je mlada zemlja koja je u bliskoj prošlosti bila pogođena teškim i financijski iscrpljujućim ratom čije se posljedice osjećaju i danas. U Hrvatskoj se gospodarstvo polako oporavlja, svjedoci smo raznih uspješnih priča, ali moramo se riješiti mentaliteta koji nas toliko sputava na putu prema uspjehu. Uvjeren sam da sve nas mlade ljude žalosti činjenica što smo postali svjedoci odljeva mozgova u druge zemlje Europske unije (i šire), no treba biti racionalan te analizirati slučaj po slučaj.

“Neuspjeh nije loš, dapače pokazuje spremnost osobe da se samostalno nosi s lošim procjenama ili ignoriranjem rizika u poslovanju.”

Poznato je da mladi pri izlasku s fakulteta očekuju da radno mjesto pronađe njih. Svojevrsna pasivnost i ravnodušnost prema samozapošljavanju, uočava se kod mladih, a odgovornost pojedinca prema zajednici kao da ne postoji. S obzirom na iskustvo koje imaš, koji bi bio tvoj recept za uspjeh mlade osobe u RH?

Država svakako treba osigurati stabilno okruženje u kojem će se mladi samostalno razvijati i raditi, a nakon toga država bi trebala što manje intervenirati (govorim o poduzetništvu). Ponovno se vraćam na naš mentalitet, trebamo mijenjati svijest o neuspjehu. Neuspjeh nije loš, dapače pokazuje spremnost osobe da se samostalno nosi s lošim procjenama ili ignoriranjem rizika u poslovanju. Pravi pokazatelj zrelosti osobe je kada unatoč prvotnom neuspjehu, individua nauči pogreške te kapital (intelektualni i materijalni) usmjeri prema novoj ideji (srodnoj ili različitoj od prethodne).

Matej Brečić

Kako bi hrvatsko društvo trebalo odgovoriti na pasivnost i apatiju mladog čovjeka?

Prije svega mlade moramo osposobiti kroz obrazovanje s potrebnim znanjima i vještinama, od razvoja ideja marketinga do stjecanja osnovnih znanja o financijama kako bi se mogli upuštati u vlastite poduzetničke pothvate. Samim informiranjem ćemo izgraditi poduzetničku svijest i potaknuti mlade na razvijanje sebe kao pojedinca i na razvijanje vlastitih ideja ili projekta.

Druga stvar je potaknuti roditelje da usađuju djeci osjećaj odgovornosti. Nažalost mnogi mladi ljudi se danas plaše preuzimanja odgovornosti bez obzira o kvaliteti vlastite ideje/projekta.

Što se tiče trenutne Vlade, možemo reći da je Vlada orijentirana na ekonomiju odnosno radi na poticanju uključivanja mladih u poduzetništvo, pa smo tako i svjedoci najavljenih reformi za pojednostavljenje vođenja malih i srednjih tvrtki. Nova Vlada je isto tako prepoznala (konačno) da živimo u 21. stoljeću pa su tako najavljene mjere za izuzimanje e-trgovine od fiskalizacije kako bi iste postale konkurentnije u Europi. Ono što me najviše veseli od novih reformi je pojednostavljenje evidencije radnog vremena, online osnivanje tvrtki, smanjenje obveza zaštite na radu za tvrtke do 50 radnika (IT sektor), snižavanje stope poreza na dobit na 12% za poduzetnike s malim prometom.

Koliko je teško pokrenuti svoj posao i koliko u tom pothvatu pomaže hrvatska administracija? Koji je najveći izazov u poduzetništvu?

Zahvaljujući medijima koji oblikuju mišljenje javnosti, trenutno se u Hrvatskoj priča o jedinom problemu u poduzetništvu, a to je birokracija. Birokracija je velik problem, ali nije najveći. Zašto to tako mislim? Svi mi koji smo ušli u sferu poduzetništva, bilo kao mikro, srednji ili makro poduzetnici, nakon određenog vremena na birokraciju gledamo kao svakodnevicu, postala nam je rutina u radnom vremenu. Kada bi se dublje analizirali problemi unutar poduzetništva u RH, došli bi do zaključka da postoje dva veća problema za mlade poduzetnike. Jedan problem je aktualiziran u zadnjih nekoliko mjeseci, ali nažalost samo zbog politikantstva, a to je obrazovanje. Drugi problem, po mom mišljenju je i dalje naš mentalitet.

Obrazovanje je pitanje o kojem se uglavnom slažu sve strane u Hrvatskoj kada se govori o tome da su potrebne promjene u školstvu. Moje mišljenje je da bi se terminologija monetarnog sustava i gospodarstva trebala približiti djeci već u osnovnoškolskoj dobi. Naravno, to bi trebalo približavati postepeno kako bi djeca s navršenih 18 godina (nebitno za koje zvanje ili smjer se odlučila u životu) raspolagala barem osnovama financijske pismenosti. Po pitanju poznavanja ekonomske terminologije mladih u dobi od 15 do 25 godina na samom smo dnu u Europskoj Uniji. To je parametar koji moramo i više nego ozbiljno shvatiti. Mlada osoba ne može ući na tržište rada ako ne poznaje neke elementarne pojmove kao što je porez, zašto je bitno da se isti plaća, koja su njegova ili njezina osnovna prava kao potrošača ili recimo zaposlenik, što su krediti i po kojim formulama će ih otplaćivati itd.

Success is the ability to go from one failure to another with no loss of enthusiasm.” — W. Churchill

Drugi hrvatski problem je mentalitet. Uspjeh drugoga se dočekuje na nož, za sve probleme su nam krivi drugi, zavist je nemjerljiva. Nažalost, po mentalitetu smo uz Sloveniju i dalje socijalistička država, odnosno vlada mišljenje da svima treba ići jednako. Tu je za mene osobno bila najveća borba, ali treba odagnati strah od mentaliteta, strah od neuspjeha, dodati upornost te je u tom slučaju uspjeh zagarantiran. U Hrvatskoj se trenutno najveći problem poticanja bolje poduzetničke klime se osjeti u mentalitetu koji blokira razvoj tržišta te u nedostatku dovoljne količine stručnog kadra koji fali na tržištu rada (prije svega menadžment javne uprave). Svjedoci smo svakodnevne antipoduzetničke klime u medijima u kojima dežurni komentatori iznose frazeologije borbe protiv neoliberalnog kapitalizma te izmišljanja navodnog sukoba rada i kapitala.

Ako pred sobom zamisliš studenta koji je na izlazu iz obrazovnog sustava i kojemu je jedina ideja ‘otići iz Hrvatske’, što bi mu poručio?

Odbacite strah od neuspjeha, budite educirani i spremni za sve prepreke i izazove koji su pred vama. U Hrvatskoj postoji puno prilika za uspjeh, iskoristite ih.

Razgovarala: Jelena Slavić Miljenović, mimladi.hr