U mojem smo prošlom članku dolaskom u Muzej čokolade Zagreb zakoračili u prošlost krećući se američkom prašumom, baroknim salonima i posjećujući tvornice, a sve to kako bismo u potpunosti doživjeli čokoladnu povijesnu avanturu. Da bismo osjetili žar povijesne pustolovine ovoga članka, nismo trebali ići sve do središnje Amerike i oko dvije tisuće godina prije nove ere, već je bilo dovoljno posegnuti za 11. stoljećem kada je na našem teritoriju započela jedna snažna veza između danas dviju samostalnih država. Riječ je o zajedničkoj kulturnoj povijesti Hrvatske i Mađarske koja je postojala zahvaljujući odnosu koji je trajao 800 godina.
Tako sam jedne srijede na izložbi Ars et virtus Hrvatska – Mađarska. 800 godina zajedničke kulturne baštine u Galeriji Klovićevi dvori imala priliku svjedočiti povijesnim trenucima, upoznati se ili se pak podsjetiti poznanstava s poznatim ličnostima toga doba te se diviti kulturnim djelima.
Grad Zagreb i Nacionalni muzej Budimpešta pripremili su sadržajem i informacijama bogatu izložbu na kojoj je moguće saznati brojne zanimljivosti, prisjetiti se naučenog, vidjeti različite dokumente, slike, fotografije i predmete koji svjedoče o bogatoj kulturnoj povijesti ovih dvaju naroda.
Premda sam tijekom svojega obrazovanja učila o važnim događajima vezanima uz razdoblje kada je Hrvatska bila dijelom Ugarske Monarhije, više sam od mnogo toga zaboravila zbog čega sam „štreberski“ stajala ispred svakog natpisa iščekujući dolazak do informacije koje se sjećam. Skoro pa uzalud! Stoga su mi olakšanje donijele Zlatna bula Bele IV i Pacta Conventa. Kao vrlo koristan podsjetnik pokazala se lenta vremena izvješena na zidu velikoga hodnika. Krećući se prostorijama i tako kročeći kroz vrijeme, „letjela“ kroz boldane pojmove iz srednjoškolskih udžbenika povijesti. Nakon takva duga prebiranja po sjećanju uslijedio je dio koji mi je zbog mog studija bio poznat, a to je onaj o Zrinskima i Frankopanima. Tako sam imala priliku vidjeti sablju i kacigu Nikole Zrinskog, djelo Adrianskoga mora sirena koje je preveo Petar, kao i slike oproštaja Katarine i Petra Zrinskog te Frankopana i Zrinskog u tamnici. Kako me spomen na taj težak događaj uvijek jednako potrese, tako je lako za pretpostaviti kakav je osjećaj u meni pobudilo Petrovo pismo upućeno njegovoj supruzi Katarini, a pisano uoči dana pogubljenja.
Nakon hoda kroz bolne povijesne događaje, našla sam se u prostoriji punoj portreta članova plemićkih obitelji te sam uživala promatrajući fotografije dvoraca ugarskih i hrvatskih plemića. Osobito su me obradovale fotografije dama koje su pozirale za tadašnje fotografske studije, a koje su bile odjevene u svečane haljine ondašnje mode Na izložbi su bile istaknute i fotografije koje svjedoče o ugarskome utjecaju na turizam Hrvatskoga primorja te na arhitekturu pojedinih hrvatskih gradova.
Došavši u najveći izložbeni prostor, divila sam se zastavi trojedine Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije te umjetničkim djelima Nikole Mašića, Mihályja Munkácsyja i Vlahe Bukovca. Ugledavši prvu Bukovčevu sliku, pomislila sam kako ću ovdje zasigurno ugledati i njegov slavni Hrvatski narodni preporod. Samo sam iščekivala i polako slijedila slike na zidu, jednostavno očarana onime što gledam. Prateći niz, susrela sam Dubravku i ostala još neko vrijeme pred njom očarana prizorom, bojama i veličini. Krajičkom sam oka vidjela kako jedan par stoji pred jednom slikom i znala sam što ću vidjeti pa sam odgađala trenutak pripremajući se ostati bez teksta. I tada sam se okrenula. Dojam je bio takav da je dovoljno reći kako sam uvjerena da djela Vlahe Bukovca nikoga ne mogu ostaviti ravnodušnim.
Moj je hod kroz prošlost trajao nešto više od sat vremena i u njemu sam doista uživala. Bilo je nevjerojatno svjedočiti umjetničkim dostignućima koja su se u različitim formama ostvarivala na zajedničkom teritoriju ovih dvaju naroda. Zaviriti u prošlost, prisustvovati potpisivanju Zlatne bule, boriti se s Nikolom, a plakati s Katarinom Zrinski, nositi veličanstvenu zastavu tijekom krunidbe Ferdinanda IV. u Požunu, kretati se opatijskim šetnicama ili se s Bukovcem prisjećati preporodnoga doba doživljaji su koje bi svaki pripadnik ovih dvaju naroda trebao iskusiti. Iako je višestoljetna veza između Hrvatske i Mađarske bila burna, zamorna i obilježena mnogim nesuglasicama, pobunama i sukobima, ova je izložba dokazala kako su ova dva naroda upravo uz pomoć umjetnosti podnijela tešku egzistenciju i prevladala vlastiti pesimizam. [1]
Nakon Zagreba od 16. prosinca izložba će se otvoriti u Nacionalnom mađarskom muzeju u Budimpešti te će biti otvorena sve do 15. ožujka 2021. godine. Ako epidemiološke prilike to dopuste i vi se nađete u glavnom gradu Mađarske, svakako vam preporučujem odlazak na ovu izložbu koja se, ne bez razloga, naziva izložbenim događajem godine.
______________________________________________________________________________________
[1] Nietzsche: „Samo uz pomoć umjetnosti moguće je podnijeti egzistenciju, podnijeti istinu i prevladati pesimizam.“
