Paučina

| 1 min | 14.01.2020

Kulturiranje
Kolumne
Poezija

I.

Čitam novine. Htjela sam pronaći konkretne argumente za žustre rasprave svakodnevice. Ove novine ipak svi čitaju te su na glasu kao objektivne. Morala bih saznati što ima u svijetu, ne? Treba teći, ne? Treba biti u toku. Morat ću ubrzo završiti sa čitanjem. Skoro sam se zadavila sa talogom turske kave koju sam pripravila jutros. Ispijanje kave je ipak nešto sa čim trebam usporiti. 

 

II.

U tramvaju dvoje ljudi intenzivno raspravlja. Na sekundu nisam bila sigurna razmjenjuju li udarce ili riječi. U centru rasprave je bio termin političke scene. Pomislila sam da se stječe dojam da je politika nešto sasvim nestvarno jer se politika u raspravi svela na kazališnu izvedbu. Nisam baš pri svijesti u jutarnjim satima. U međuvremenu su se dvoje ljudi u stražnjem djelu tramvaja zakačili oko sjedala. Činilo mi se trivijalno, ali onda sam se sjetila koliko su ljudi danas umorni. Promatram ih i žao mi je što ne mogu na neku foru smiriti cijelu situaciju. Čini mi se da smo, između ostalog, svi mi umorni i od buke.  Dižem pogled koji je zalutao prema podu jer se razrijedila atmosfera sukoba u kojoj gravitacija postaje intenzivnija. Kroz prozor tramvaja promatram kako se isprepliću brda i oronule zgrade u kojima se ipak živi. Sigurno su pune uspomena i volje za životom. Ne vidim kako se ovaj grad tramvaja inače ne bi pretvorio u čistu pustoš.

 

III.

Odustala sam od kava sa automata jer sam zaključila da mi ne odgovaraju. Prva postaja prije fakulteta je kafić. Uzimam kavu za van i odlučim još malo čitati novine na klupi u parku prije prvog predavanja. Do mene sjeda žena i vidim da mi želi nešto reći. Nisam bila raspoložena za razgovor. Pomislila sam: „Ovo će potrajati!“. Ona nije mogla govoriti. Samo mi je pružila papir sa pjesmom, osmjehnula se i otišla. Kako neobična duša.

 

IV.

Ne govori previše

jer tko govori previše

ostane bez riječi.

Čuvaj svoj um

jer pauci i tamo znaju

svoje mreže plesti.

 

V.

Pročitala sam pjesmu koju mi je ostavila. Bila sam baš pod dojmom. Zakasnila sam na predavanje. Pjesma je ostavila dublji utisak na mene od novina. Počela sam se pitati je li ta pjesma relevantnija za mene od novina i kako bi se uopće mogao um čuvati od paučine. Ne znam, ne znam... Ali pokazalo mi se da iskrena i ponizna težnja, obično uvijek dođe do cilja. Krenut ću od težnje.

 

Marija Piskulić

Studentica sociologije i pedagogije, uz to što se aktivno bavi pisanjem svoj doprinos društvu dala je i kroz članstvo u Studentskom zboru Sveučilišta u Zadru i sudjelovanjem na različitim projektima. 


Pogledaj još iz povezanih kategorija:

Kulturiranje