Postoji li danas osoba koja nije pod stresom? U to je zaista teško povjerovati jer stres prožima svaku poru našeg života i manifestira se na fiziološkoj, mentalnoj i socijalnoj razini. Stres je kod mnogih postao kronično stanje od kojeg se može predahnuti tek na godišnjem odmoru ili u drugim iznimno rijetkim razdobljima.

Što je uopće stres? Iako opisuje pojave stare koliko i čovjek, riječ je o relativno novom pojmu. Dr. Hans Selye popularizirao je pojam stres tijekom 1950-ih, proučavajući fiziološka stanja životinja koje su bile ozlijeđene ili podvrgnute ekstremnim uvjetima, i definirao ga kao “nespecifičan odgovor organizma na neki pritisak ili zahtjev”. Uzročnike stresa, koji mogu biti vanjski i unutarnji, nazvao je stresorima. Budući da uzrokuje odgovor, tj. prilagodbu organizma na aktualne uvjete, stres je sastavni dio života, zaključio je dr. Selye. Prema tome, ovo nije još jedan od članaka koji će vam reći kako se riješiti stresa jer to jednostavno nije moguće.

Pomisao na stres asocira na negativne emocije i događaje poput gubitka, sukoba ili ugroženosti. Međutim, to je samo jedna strana stresa. Sveprisutnost stresa potvrđuje se činjenicom da su nam čak i događaji koje držimo pozitivnima zapravo stresni, primjerice, kupovina automobila, prelazak na bolji posao, ulazak u brak ili rođenje djeteta. Prema tome, svaka promjena, pozitivna ili negativna, uzrokuje stres. Očito je da od njega ne možemo pobjeći. Čak i kad bismo živjeli u spilji na vrhu Velebita ili u prekrasnoj šumskoj kolibi, stres bi bio tamo s nama jer ne možemo umaći svojim mislima – jednom od najvećih uzročnika stresa.

stres

Ako ga ne možemo spriječiti, kako onda barem ublažiti stres? Klinička istraživanja pokazuju kako je mentalni stav najvažniji pri suočavanju sa psihičkim stresom. Budući da su stresne situacije neizbježne, ključno je kako na njih reagiramo. Pritom je vrlo bitno smatramo li stres lošim ili samo prirodnim. Istraživanje Alie Crum, psihologinje sa Stanforda, pokazuje kako sposobnost za podnošenje stresa uvelike ovisi o našem stavu prema stresu. Njeni ispitanici su tijekom razdoblja od jednog tjedna pogledali tri kratka video uratka koji su prikazivali ili štetno djelovanje stresa ili njegovu korisnost. Skupina koja je dobila informacije o korisnosti stresa razvila je prikladan mentalni stav te iskusila porast radne sposobnosti i poboljšanje psihičkog stanja. Također, u istoj je skupini zabilježena povećana koncentracija hormona DHEA, neophodnog za dobro zdravlje. Nasuprot tome, druga skupina ispitanika, nakon primanja informacija o štetnosti stresa, nije iskusila pozitivne učinke. Prema tome, trebamo razmisliti o tome kako doživljavamo stres.

Negativan mentalni stav može “od muhe učiniti slona”. Naime, dobar dio našeg psihičkog stresa jest samoinduciran jer je ljudski um uvjetovan tako da se fokusira na opasnost – realnu ili zamišljenu. Ovo je posljedica naše razvojne prošlosti. Naši preci nisu si mogli dopustiti ignoriranje opasnosti. Ukoliko hodate džunglom i čujete šuškanje iz obližnjeg grmlja, možete ili pripremiti svoje koplje, zauzimajući borbeni stav, ili dati petama vjetra. Treća mogućnost je ignorirati šuškanje, no to je najrizičniji izbor. Možda u grmlju šuška mala ptica ili je u pitanju samo vjetar, tada se ništa neće dogoditi ako se ne obazirete i mirno nastavite svojim putem. Međutim, ako je u grmlju tigar, tada opuštenost može biti vrlo skupo naplaćena. Naši preci koji su bili preopušteni u odnosu na opasnost najčešće nisu dobili priliku prenijeti svoje gene u novi naraštaj. Tako je bezbrižnost žrtvovana na oltaru života i razvoja, a stres (u obliku vanjskih i unutarnjih pritisaka) nas je polako usmjeravao ka sve većim dostignućima.

Mi više ne zamišljamo i anticipiramo tigrove, već bolesti, sukobe, nesreće, otkaze, sramoćenja, podbačaje i druge negativne događaje koji nas mogu zadesiti. To nam ponekad pomaže da se pripremimo na realnu promjenu, no u mnogim situacijama nas samo oštećuje i podiže razinu stresa. Koliko ste puta mislili kako će nešto završiti loše, a završilo je dobro ili čak odlično? Stvari često ispadnu mnogo bolje nego što smo očekivali, iako ima i suprotnih primjera, kada nas iznenadi negativan rasplet. Ipak, uzimajući u obzir mnoge stvarne opasnosti, vrlo je korisno istrenirati vlastiti um i zauzdati ga od fiksiranja na one zamišljene.

Ključna je svjesnost o vlastitim mislima kao – mislima. Um proizvodi misli kao što želudac probavlja hranu ili kao što srce pumpa krv. Sve se to događa automatski. Ako mislite drugačije, probajte ne misliti (ni na što) pet minuta ili barem jednu minutu. Nije baš lako, zar ne? Reći “ja mislim” jednako je netočno kao reći “ja probavljam hranu” ili “ja pumpam krv kroz vene i arterije”. Ipak, sama činjenica da smo svjesni vlastitih misli ukazuje na to da smo iznad njih, tj. da one ne moraju upravljati našim raspoloženjima. Ako sa znatiželjom priđemo vlastitim mislima, pitajući se “otkuda dolazi ova misao ili zašto se baš sada javlja?”, ostvarit ćemo zdravi odmak od njih te otvoriti si mogućnost za drugačije djelovanje. Otvorit ćemo si prostor slobode.

Međutim, nije moguće spriječiti pojavu određenih misli, kao što nije moguće zaustaviti probavu hrane ili cirkulaciju krvi. Umjesto borbe s vlastitim umom, možemo svaku misao dočekati kao vrijednog gosta koji nam nešto želi poručiti. Ponekad taj gost nosi vrijedne poruke, no ponekad nas samo opterećuje nestvarnim zamišljajima. Tada mu možemo suosjećajno reći: “U redu je. Ne moram reagirati na to.” Gost će otići jednako zagonetno kao što je i došao. Naravno, ukoliko se određene misli opetovano javljaju, riječ je o nečemu na što trebamo obratiti pažnju, tj. pronaći uzrok njihove pojave. Znatiželjom, istraživačkim pristupom, otvorenošću i suosjećanjem – tako se možemo sprijateljiti s vlastitim umom i prigrliti stres naš svagdašnji.

 

Karlo Brunović