Vjerojatno se pitate kakve veze ljepota ima s ožiljkom i što toliko posebno manifestira svaki od ožiljaka. Vjerujem i da svatko od nas ima barem jedan koji je nastao možda dok si bio još mali, možda u srednjoj dobi, a možda je čak skroz fizički nevidljiv i nosiš ga negdje ispod kože, a dao ti je tu jednu posebnu notu. Film Čudo (Wonder) redatelja Stephena Chboskyja snimljen je prema istoimenoj knjizi Raquel Jaramillo i donosi priču o ožiljku, odnosno o dječaku Auggieu koji živi s teškim genetskim poremećajem zbog kojeg mu je unakaženo lice i glava. Knjigu je autorica napisala pod dojmom reakcije svoje trogodišnje kćeri. Djevojčica je, naime, u redu za sladoled zapazila dječaka s unakaženim lice i počela zuriti u njega, a majka (autorica) želeći spriječiti neugodnu reakciju dovela je samo do još neugodnije odmičući kćer iz reda. Sam film snimljen je tako da priču donosi iz više kutova, od obiteljskih, nastavničkih, prijateljskih, a onda i iz onog kuta kada zbog svoje različitosti maleni dječak biva odbačen, izrugivan i stavljen na razredni stup srama. Film osjetljivu i tešku životnu priču dječaka donosi na jedan jednostavan, pristupačan i veoma iskren način. Ostavlja pitanje gledatelju: koji je tvoj ožiljak i kako ti reagiraš na tuđe ožiljke!? Snažnom porukom film potiče gledatelja na preispitivanje vlastite hrabrosti, ustrajnosti i prihvaćanja samog sebe te neizbježnih ljudskih odnosa.

Što to u ožiljcima čini razliku u ljudima? Vjerojatno bi ovo moje pitanje izazvalo različite reakcije kod različitih društvenih skupina. Kod najmlađih bi izazvalo reakciju sličnu djevojčici koja se nalazi u redu za sladoled. Kod učenika reakciju usklađivanja s većinom: kako se svi ponašaju tako ću i ja. Kod tinejdžera reakciju bunta zato što većina njih u tom periodu život poima kroz to da izgledaju lijepo i budu lijepi na van, a u onoj najljepšoj i zreloj dobi ožiljak će biti znak: dobro je, ti si svoj život proživio. To je jedan vid priče, a što je s onim drugim?

Kako osobe koje se nalaze pored nas vide našu reakciju na vlastiti ili tuđi ožiljak? Hoće li to biti reakcija majke koja vidi svoje dijete s ožiljkom i svejedno joj je ono najljepše, koja ga hrabri? Hoće li to biti reakcija oca koji postaje najbolji prijatelj svome sinu? Ili reakcija sestre, koja se toliko normalno suživjela s tim da taj bratov problem više ne gleda kao problem? Ili će biti reakcija majke koja miče svoju djevojčicu iz reda za sladoled kako bi smanjila neugodu?

Reakcija će u većini slučajeva biti prirodna, skroz različita kao što je različit i svaki ožiljak koji svatko od nas nosi i neće biti za osudu, baš kao ni sam ožiljak. Svaki od njih nosi neku svoju priču, bio on skroz vanjski ili unutarnji, tvoj je, poseban je i jedinstven, prati te kao i svaki onaj pogled koji izazove kod drugoga.

Ono što ovaj film, a vjerujem i knjiga na tako jednostavan, živopisan način želi približiti je koliko naše oči od najranijih dana moraju biti otvorene za drugoga, koliko nikad nismo sami i koliko ti ustvari hrabrosti treba da izneseš svaki dan koji je ispred tebe. Nije bitno je li to ožiljak ispod oka, na malom prstu desne ruke, na leđima ili na koljenu ili se nalazi negdje ispod kože; bitno je da svaki taj ožiljak priča tvoju priču, neki samo tvoj događaj, a čini ono što si ti: toliko različit, toliko drugačiji i toliko predivan.

 

Kristina Samardžić