(Po)gledaj u sebe, (po)gledaj oko sebe!

| 15 min | 10.10.2019

U prosincu 2015. krenula sam na jednu edukaciju za koju nisam ni slutila koliko će mi srcu dragih trenutaka donijeti u budućnosti i za koju, zaista nije fraza, nisam ni sanjala koliko će toga promijeniti u našem društvu u naredne četiri godine. Bila je to edukacija za projekt kojim bismo mi, studenti medicine, promicali brigu o mentalnom zdravlju među srednjoškolcima kroz interaktivne radionice. Kako se o mentalnom zdravlju nije govorilo mnogo, a kada se govorilo često je to bilo ispod glasa, prepoznala sam kako je osvješćivanje zajednice te pružanje primjera i podrške drugim mladima velik zadatak za našu generaciju. Poslovica kaže da dan kada zasadiš sjeme nije dan kada ubireš plodove, što je prilično jasno, no, nije uvijek lako čekati na prve plodove. Srećom, ili poštenije je reći entuzijazmom uključenih, ideja koja je postojala vrlo je brzo ugledala svjetlost dana i krenula nezaustavljivo rasti.

 

Svake godine 10. listopada obilježava se Svjetski dan mentalnog zdravlja kako bi se skrenula pozornost na izazove mentalnog zdravlja te promovirala briga o istom. I ja sam to poželjela učiniti, a kako bolje nego da vam pokažem kako postoje mladi koji to zaista rade - konkretno, kontinuirano, sa znanjem i ljubavlju. I volonterski, što puno govori o značaju projekta kad ga na svojim leđima tako uspješno nose studenti - volonteri. Projekt s početka priče zove se “Pogled u sebe”, a donosim vam razgovor s voditeljicama projekta Katarinom Skopljak i Kristinom Stamenković koje su projekt započele voditi kao studentice, a sada su mlade liječnice, te Luciom Bekić, studenticom medicine, koordinatoricom i edukatoricom na projektu.

 

Drage kolegice, hvala vam što ste prihvatile poziv na razgovor. Predlažem da za početak upoznamo naše čitatelje s projektom. Kakav je to projekt “Pogled u sebe”?

 

Katarina: Pogled u sebe je projekt promicanja mentalnog zdravlja kod mladih s ciljem podizanja svijesti o važnosti brige za vlastito mentalno zdravlje i destigmatizacije mentalnih oboljenja. Projekt se provodi već petu godinu zaredom, a provodi ga Međunarodna udruga studenata medicine – CroMSIC u suradnji s Gradskim uredom za zdravstvo Grada Zagreba i Domom zdravlja Zagreb – Zapad. Nastojeći da potaknemo mlade da otvoreno razgovaraju, da se slušaju i da budu tu jedni za druge, organiziramo cikluse iskustvenih radionica u srednjim školama koje provode prethodno educirani studenti. U paru odlaze u razred i otvoreno razgovaraju s učenicima kroz 8 interaktivnih radionica. Svi studenti koji se odluče aktivno uključiti i sudjelovati u projektu kao edukatori dobivaju potrebno znanje i iskustvo da bi bili dobri vršnjački edukatori, a izazovi s kojima se suočavaju u razredu mogu riješiti na supervizijama sa stručnjacima iz područja psihologije i psihijatrije. Osim edukacija za mlade, svake godine organiziramo simpozij “Mladi i mentalno zdravlje – Slušam te” čime želimo važne teme približiti široj javnosti, stručnjacima i svima zainteresiranima. Ove smo godine najveći naglasak stavili na stres i sagorijevanje, a svi nam se mogu pridružiti i naučiti kako se opustiti u ovom ubrzanom svijetu 22. i 23. studenog na Školi narodnog zdravlja “Andrija Štampar”.

 

 

Jedva čekamo! No, vratimo se na početak... Kako je nastala ideja o pokretanju tako velikog projekta i što vas je potaknulo na djelovanje?

 

Kristina: Hmm.. sve je krenulo kao jedna ideja, a kroz godine je naraslo u projekt koji danas okuplja velik broj mladih. Problemi mentalnog zdravlja danas su u izrazitom porastu, a zastrašujuća je činjenica da se iznimno velik porast bilježi među mlađom populacijom. Kao studenti medicine krenuli smo s vizijom i željom da pomognemo mladima da se suoče sa svojim problemima te da nauče otvoreno pričati. U želji da temu mentalnog zdravlja i mentalnih poremećaja destigmatiziramo te da podignemo razinu svijesti mladih o ovoj važnoj tematici, osjećali smo da je došlo vrijeme da se pokrene ovakav projekt koji bi donio pozitivne promjene u rastu i razvoju mladih.
Prisjećajući se poteškoća s kojima smo se susretali u vrijeme adolescencije, a ne tako davno smo to osjetili i na vlastitoj koži, imali smo želju srednjoškolcima olakšati taj prijelazni period koji uvijek donosi mnogo pitanja, a malo odgovora i potaknuti ih da se na vrijeme krenu brinuti o vlastitom mentalnom zdravlju.  Svi peremo zube svaki dan, svaki dan se umivamo, tuširamo, brinemo o svojoj higijeni, a brinemo li o mentalnoj higijeni? 

 

A zašto baš naziv “Pogled u sebe”?

 

Katarina: Pogled u sebe. Svaki dan se gledamo u ogledalo, namještamo frizuru, uređujemo se, biramo odjeću koja nam pristaje, izlazimo u svijet i promatramo druge, prikazujemo se u svjetlu kakvom želimo da nas drugi vide, gledamo i stvaramo prvi dojam o nekom na temelju prvog pogleda. Ali što je ono u nama? Gdje se nalazi naša osobnost, naši osjećaji, želje, potrebe…? Kako bismo brinuli o sebi u potpunosti, moramo zaista dobro pogledati u sebe kako bismo se bolje upoznali i bili u mogućnosti raditi na svom unutrašnjem izgledu, jednako kako radimo i na vanjskom. Unutra se nalazi ono što nas čini posebnim individuama, što nas razlikuje od drugih, što nas ističe od gomile, što nas čini sretnima, tužnima, ljutima, radosnima, ono što treba njegovati i hraniti kako bi očuvali vlastito mentalno zdravlje.

 

Kako mladi danas percipiraju mentalno zdravlje, koliko su svjesni važnosti redovitih pogleda u sebe?

 

Kristina: Mladi, a i svi mi, često zaboravljamo što zapravo mentalno zdravlje podrazumijeva. Znamo da je važno u teoriji, ali nekako na listi prioriteta često to padne na dnu ljestvice.  U praksi, svakodnevnom životu često ne znamo kada i kako se baviti s nama samima, kako posvetiti vrijeme i uložiti trud u svoje psihičko zdravlje. Često se događa i da znamo pravi odgovor, ali nažalost postoji jedna distanca između znanja i same akcije. Na radionicama pokušavamo premostiti taj most između znanja i rada, nastojimo iskustvenim radionicama potaknuti mlade da zaista pogledaju u sebe i introspekcijom spoznaju svoje stavove, navike, osjećaje, obrasce ponašanja, da se propitkuju i na taj način unaprjeđuju sebe i osnažuju svoje vještine. Također, veliki problem kod percepcije mentalnog zdravlja je što ljudi misle da sve mogu savladati sami pa ne zatraže adekvatnu pomoć stručnjaka na vrijeme. Često se to događa i iz razloga što se srame reći da idu kod psihijatra ili psihologa, smatraju to kao neki osobni neuspjeh, i to je nažalost stigma koja još uvijek postoji oko teme mentalnog zdravlja i mentalnih poteškoća. 

 

U zadnje vrijeme mentalno zdravlje dobiva sve veći prostor u javnosti, no čini mi se kako često postoji tendencija da se određene poteškoće s kojima se ljudi susreću u svojim životima ili relativiziraju i olako shvaćaju ili pak previše naglašavaju do te mjere da se osobu poistovjećuje s njihovom poteškoćom. Kako vi mladima objašnjavate što je to mentalno zdravlje i koje su karakteristike mentalno zdrave osobe?

 

Katarina: Mentalno zdravlje nije samo odsustvo psihičkih bolesti, već stanje ravnoteže u kojem je osoba sposobna nesmetano ostvarivati svoje potencijale, raditi produktivno te se nositi sa svakodnevnim stresom. Mentalno zdrava osoba ima osjećaj vlastite vrijednosti i važnosti, ima sposobnost da donosi odluke, rješava probleme svojim trudom i radom, te ima sposobnost da se prilagođava situacijama. To ne znači da je mentalno zdrava osoba savršena osoba koja se uvijek odlično osjeća. Dapače, mentalno zdrava osoba ima iskustvo svih vrsta osjećaja - od sreće, tuge, radosti, straha pa do ljutnje, te je svjesna da se ti osjećaji javljaju kao reakcija na nešto što se događa u njoj i da postoje s razlogom. Kad bi uvijek bili sretni, možda ni ne bismo znali da je to sreća, ali zato postoji i tuga da bismo mogli cijeniti i male trenutke sreće.

 

Statistike govore da je narušenost mentalnog zdravlja mladih u porastu. S obzirom na iskustvo koje imate u radu s mladima, što biste izdvojili kao najveće prijetnje njihovom mentalnom zdravlju?

 

Kristina: Danas stvarno postoji mnogo prijetnji mentalnom zdravlju, a mi možemo odgovoriti iz naše perspektive s čime se susrećemo. Rekla bih da velik pritisak kod mladih stvaraju vanjska očekivanja, pritom mislim na roditelje, prijatelje, kolege, školu, društvene mreže... Nastojeći ispuniti sva očekivanja, osjećaju veliki pritisak te gube dio sebe, dio onoga što njih čini sretnima. Današnje doba je brže nego ikad prije i nije lako ostati u koraku sa svim zbivanjima i trendovima, a da to u nama ne stvara nelagodu. Društvene mreže polako zamjenjuju potrebu za stvarnim kontaktom, komunikacijom i druženjem van malih ekrana. Mnogo obaveza i manjak vremena za sve donosi dodatan stres što može dovesti i do sagorijevanja. U svoj toj količini informacija, obaveza i zadataka, zaboravimo se posvetiti nama samima kao što bismo, na primjer, posvetili vrijeme i ljubav svojim najbližima kad su u potrebi da ih saslušamo. Također, velika prijetnja je stigma koja okružuje sve vezano za mentalne poteškoće i probleme. Kad nas boli zub idemo zubaru, kad nas boli grlo idemo doktoru, zašto onda ne bismo kad se osjećamo loše i kad nas boli iznutra otišli stručnjaku koji se bavi mentalnim zdravljem?

 

Zaista je izazovno raditi s mladima u ovom vremenu i na ovakvoj temi. Opišite nam kako izgleda vaš rad s njima u školama, o kakvim temama razgovarate i na koji način?

 

Katarina: Kroz radionice koje održavamo u srednjim školama prvo nastojimo stvoriti jednu ugodnu atmosferu, a velikim dijelom tu pomaže što edukacije provode studenti s kojima se srednjoškolci lakše poistovjećuju. Kroz ciklus od 8 radionica prolazimo s njima razne teme, razgovaramo o mentalnoj higijeni i kako ju održati, pričamo o osjećajima i razumu, o odnosima u društvu i obitelji, nastojimo ih potaknuti na razmišljanje o tome kako stvaraju sliku o sebi, govorimo o potrebama i željama, pričamo kako nastaju ovisnosti, razgovaramo i o stigmi te etiketiranju drugih. Sve teme prolazimo kroz razne zanimljive igre, igrokaze i dijaloge, a svaka radionica zamišljena je kao interakcija između vršnjačkih edukatora i učenika.

 

Kakva je povratna informacija mladih, smatraju li oni da im trebaju takvi programi? Žele li uopće razgovarati o vlastitom mentalnom zdravlju?

 

Lucia: Povratna informacija mladih je zaista pozitivna. Kod nekih se pozitivan učinak vidi već na početku provedbe radionica, dok je drugom dijelu potrebno više vremena da se opuste i osvijeste o čemu radionice govore. Oni učenici koji na početku pružaju otpor važnosti mentalnog zdravlja, vremenom ipak popuste i dopuste si razmisliti o tome što je to zapravo te koliko je važno brinuti o sebi i drugima pa i od njih dobijemo pozitivnu povratnu informaciju, reakciju, a ponekad čak i veliko hvala jer smo ih potaknuli da i tom dijelu zdravlja pridaju značaj. Smatramo da su mladima ovakvi programi izuzetno važni i potrebni. U procesu radionica možemo vidjeti napredak učenika, osvješćivanje dijela života i teme na koju do tada možda nisu obraćali pažnju ili davali dovoljno pozornosti, te se susrećemo s pozitivnim komentarima i željom za razgovorom o mentalnom zdravlju.

 

Iz vlastitog iskustva znam kako te radionice budu prepune nezaboravnih trenutaka. Možete li za naše čitatelje izdvojiti neke trenutke koji su vas posebno dojmili?

 

Lucia: Kao edukatoricu posebno me se dojmilo nekoliko događaja u školama s obzirom na to da sam radionice provodila u dvije različite srednje škole. I sama sam osvijestila koliko su učenici različiti, koliko pridaju značaja drugačijim stvarima i kako svatko ima svoj način reagiranja na određenu temu ili problem. Navest ću dva primjera, dva kontrasta. U jednoj srednjoj školi posebno me se dojmila prva radionica na kojoj su učenici već na početku bili vrlo otvoreni za raspravu, spremni prihvatiti sve - različite ljude, običaje, probleme. Oni su razgovorom i umjetnošću bili spremni nositi se sa svim problemima i nedaćama. Bila sam oduševljena time koliko su svjesni da ljudi danas trebaju razgovor, umjetnost, posjet doktoru i način na koji im je to bilo potpuno normalno, bili su bez predrasuda. Spremnost mladih ljudi na takvu otvorenost me dočekala nespremnu jer to od njih nisam očekivala. S druge strane, u drugoj srednjoj školi najviše me se dojmila zadnja radionica, gdje smo na kraju stali u krug i jedni drugima bacali klupko vune uz neku lijepu rečenicu o toj osobi kojoj vunu bacamo. Na kraju smo im kolegica i ja, dok smo se svi držali u krugu u mreži rekle zaključke, a oni su nam zahvalili i rekli koliko im je značilo naše strpljenje i koliko su sretni da su sudjelovali u projektu. U ovoj drugoj situaciji dojmio me se napredak učenika od prve radionice kada nisu bili oduševljeni time što moraju sudjelovati, do zadnje radionice kada se na njima jasno vidjelo da su shvatili poantu, da su dovoljno zreli te da uz malo truda mogu razumjeti sve što smo im željele prenijeti.

 

 

Mišljenja sam, posve objektivnog (naravno! ☺), da svi mi koji smo bili dio ovog projekta imamo iza sebe mnogo toga na što možemo biti ponosni. Što tebe čini ponosnom edukatoricom?

 

Lucia: Posebno sam ponosna na opseg ovog projekta, ponosna sam i na sebe osobno jer u ovom projektu, iako sam htjela vidjeti napredak učenika i prenijeti im emociju, mogućnost i znanje, vidjela sam i osobni napredak. Izuzetno sam sretna što sam se uključila u projekt i tako dala samoj sebi priliku rasti, kako osobno, tako i profesionalno, i razmišljati i o tome koliko bi mi sudjelovanje u ovom projektu moglo značiti za budućnost.

 

A na što su sve ponosne voditeljice projekta?

 

Katarina: Iznimno smo ponosni na rast i razvoj projekta. Ono što pokušavamo raditi sve ove godine je osluškivati potrebe mladih i društva i u skladu s njima stvarati i prilagođavati aktivnosti koje provodimo. Iz godine u godinu imamo sve veći broj studenata koji žele biti edukatori. Od početnih dvadesetak, danas imamo više od sto edukatora. U početku su to bili samo studenti medicine, a od prošle godine nastojimo osnažiti multidisciplinarni pristup mentalnom zdravlju, pa osim studenta medicine, uključili smo i studente psihologije, socijalnog rada, socijalne pedagogije, logopedije i rehabilitacije. Osim toga, budući da CroMSIC djeluje u 4 grada, primjer dobre prakse Zagreba smo proširili i na Rijeku, Osijek i Split. Budući da mislimo i na naše studente, u suradnji s Centrom za zaštitu mentalnog zdravlja Doma  zdravlja Zagreb - Zapad pružamo stručnu podršku i superviziju našim dragim studentima-edukatorima kako bi i oni dobili direktnu korist za svoje mentalno zdravlje, a i kako bi sve nedoumice i iskustva na radionicama mogli prokomentirati i analizirati sa stručnjacima. Kroz 3 godine edukacija u srednjim školama u Zagrebu, educirali smo preko 2200 učenika u 15 škola, a kroz prošlu godinu educirali smo i 700 učenika u Osijeku, Rijeci i Splitu. Također, ponosni smo i na veličinu simpozija Mladi i mentalno zdravlje – Slušam te gdje posjećenost raste iz godine u godinu, pa smo tako na prošlogodišnjem simpoziju imali 450 sudionika.

 

Kad vas ovako slušam i vrtim film unazad prisjećajući se kako je sve krenulo, impresivno je što je sve postignuto u ove četiri godine, brojke govore same za sebe i zaista zaslužujete sve pohvale. No, osim pohvala koje stalno pristižu, projekt je nagrađen i s nekoliko nagrada. O kakvim se priznanjima radi i koliko vam ona znače?

 

Kristina: Za početak vrijedi istaknuti da je projekt visoko verificiran i odobren od strane Agencije za odgoj i obrazovanje te Ministarstva znanosti i obrazovanja.  Osim toga, predstavljen je na Međunarodnoj Generalnoj skupštini IFMSA (International Federation of Medical Students Association) u kolovozu 2016. gdje je ušao među prvih 10 projekata na svijetu te osvojio 2. mjesto. 
Za svoju provedbu je dobio i Rektorovu nagradu Sveučilišta u Zagrebu za društveno koristan rad u akademskoj i široj zajednici – interdisciplinarni pristup za 2018./2019.godinu. Ove nagrade daju poseban značaj i doprinose prepoznatljivosti projekta te nam omogućuju da primjere dobre prakse proširimo i na potencijalnu međunarodnu suradnju budući da često dobivamo upite od kolega iz drugih zemalja.

 

Vjerujem da bi ovaj članak mogao u nekome probuditi želju upravo za ovakvim radom s mladima na području mentalnog zdravlja pa recite nam tko može postati edukator i kako?

 

Katarina: U projekt se mogu uključiti svi studenti pomagačkih profesija koji se u svojoj struci bave mentalnim zdravljem te koji imaju motivaciju, želju i vrijeme da provode ciklus od 8 radionica u školi. Način prijave ide preko obrasca koji će biti objavljen na našoj Facebook stranici: Pogled u sebe. Prijave će krenuti uskoro, stoga stay tuned.

 

I za kraj, što biste poručili našim mladima, kako njegovati vlastito mentalno zdravlje? Kada posumnjati da je netko u opasnosti od narušenog mentalnog zdravlja? Kako reagirati ako je to netko vama blizak, kome se obratiti?

 

Kristina: Često nije lako prepoznati ako netko ima teškoće mentalnog zdravlja, posebno kod mlade osobe u razdoblju adolescencije, kad se događaju različite promjene koje su očekivane i najčešće u potpunosti normalne. Ako netko naglo i bez objašnjenja promijeni svoje navike ili ponašanje pa, na primjer, od vrlo društvenog ponašanja odjednom krene izbjegavati društvo, ili s druge strane, odjednom krene izlaziti stalno, konzumirati alkohol u većim količinama, ili mu se odjednom krenu događati padovi na ispitima ili neuspjesi u svakodnevnom životu, to može značiti da mu se događaju određene teškoće, i to često prepoznaju baš oni koji su toj osobi najbliži. U takvim situacijama najbolje je pokušati prvo razgovarati s tom osobom te njenim ukućanima i drugim bliskim osobama, pokušati doznati što se događa, a zatim osobi savjetovati da se za pomoć obrati nekom stručnom tko će moći kasnije odlučiti kakva pomoć mu je potrebna.
Postoje brojna mjesta gdje netko s teškoćama mentalnog zdravlja može potražiti pomoć, i kontakti takvih mjesta se mogu naći na internetu, ali ne treba zaboraviti niti liječnike obiteljske i školske medicine te stručne službe u školama ili na fakultetu, koji su također educirani savjetovati osobu i usmjeriti ju na adekvatno mjesto.
Za kraj bismo poručili svima jednu kratku poruku, a ujedno i slogan ovog projekta: Nisi sam. Ovdje sam. Slušam te. Budite tu jedni za druge, uzmite si vremena i poslušajte svoje bližnje, pokažite im da nisu sami.

 

Djevojke, hvala vam na ovom razgovoru i hvala vam od srca na svemu što činite. Želim vam puno uspjeha u daljnjem radu na ovom projektu koji pozitivno mijenja živote naših srednjoškolaca, a time i cijele zajednice.

 

Dragi čitatelji, čuli ste - niste sami! Zato danas, na Svjetski dan mentalnog zdravlja, okrenite broj i nazovite barem jednu vama blisku osobu za koju znate da biste ju tim pozivom usrećili. Ili još bolje, ako ste u mogućnosti, posjetite ju. A onda to učinite i sutra… Velike stvari, kao i velika putovanja, započinju prvim korakom!

Autorica: Ivana Grahovac

 

 

Pročitaj više:

Prijavi se na projekt Kompas i usmjeri svoju budućnost

Svjetski savez mladih Hrvatska u suradnji s partnerskim organizacijama Carpe Diem Karlovac, Impress Daruvar, SplitMisli, ESN Dubrovnik, MiSiJa i OU Podum provodi projekt “Kompas – usmjeri budućnost u svojoj zajednici”. Pokrenut je s ciljem podizanja svijesti o mjerama, pravima i poticajima  za samozapošljavanje i zapošljavanje mladih kao i osnaživanje mladih na zagovaranje u svojoj lokalnoj zajednici poboljšanja uvjeta i procesa zapošljavanja mladih te oblikovanja prijedloga smjernica za novu Strategiju o samozapošljavanju i zapošljavanju mladih.

Prijavi se na Human Rights Slam

U organizaciji Svjetskog saveza mladih Hrvatska četvrtu godinu zaredom održat će se Human Rights Slam (HRS) - projekt namijenjen edukaciji i promociji ljudskih prava. Krovne teme ovogodišnjeg izdanja su pravo na život, reproduktivna prava i priziv savjesti.Mladi između 18 i 30 godina imaju priliku učiti o ovim aktualnim temama na dvodnevnoj edukaciji koja će se održati 25. i 26. listopada 2019. godine u Zagrebu, a bit će koncipirana kao kombinacija predavanja, interaktivnih radionica i debata sudionika. 

Otočac: Tvoja budućnost - tvoja odgovornost

Konferencija "Tvoja budućnost - tvoja odgovornost" koja se održala u Otočcu od 11. do 13. listopada 2019. okupila je mlade iz sedam županija: Brodsko - posavska, Bjelovarsko - bilogorska, Karlovačka, Ličko - senjska, Dubrovačka, Splitsko - dalmatinska i Grad Zagreb. U sklopu konferencije predstavljeni su rezultati istraživanja o stavovima mladih o zapošljavanju i samozapošljavanju koje je provedeno u svibnju ove godine. Također, teme o kojima je bilo govora su europske i nacionalne politike mladih, društveno poduzetništvo, mjere aktivne politike zapošljavanja i medijski trening. U nastavku navodimo rezultate istraživanja predstavljenje na konferenciji.

Subvencionirani stambeni krediti- mjera za ostanak mladih u Hrvatskoj?

Vlada Republike Hrvatske, preciznije Ministarstvo graditeljstva  i prostornog uređenja najavilo je novi poziv mladima za subvencioniranje stambenih kredita koji će biti otvoren 10. rujna 2019. godine.  Ova mjera uvedena je 2017. kao jedna od demografskih mjera Vlade, a koja mladima pomaže riješiti stambeno pitanje plaćanjem dijela stambenog kredita u prvih pet godina otplate.Subvencija se produžuje za dodatne dvije godine za svako novorođeno, odnosno usvojeno dijete u razdoblju subvencioniranja kredita, a posljednjim izmjenama zakona omogućava se produženje subvencija za dodatnu godinu po svakom djetetu i za obitelji koje već imaju djecu.

Imate ideju koju biste htjeli realizirati, a ne znate kako?

U ovom članku saznajte kako koristiti mjere aktivne politike zapošljavanja i pokrenite svoj posao u Hrvatskoj. Među mjerama aktivne politike zapošljavanja nalaze se razne mjere i potpore, od SOR-a i pripravništva, pa do potpore samozapošljavanja.Ako želite pokrenuti vlastiti posao, imate ideju, ali ne znate kako onda je ovo članak za vas. Naime, potpore za samozapošljavanje dodjeljuju se nezaposlenim osobama, koje se odluče na pokretanje vlastitog posla, a prijavljene su u evidenciju Zavoda.