Tema odlaska mladih ljudi, ma koliko ona bila važna, ostaje po strani kada se nađu „veći“ problemi. O njoj neće pisati mediji kada je kriza u državi, kada imaju o kome pisati za dovoljno pažnje. Ova tema, koja se tiče svih nas, dobije svoj prostor tek kad se s njom treba manipulirati.

Ali mi nismo samo tema. Mladi ljudi su budućnost, mi smo ono što ostaje i mi stvaramo ono što će nakon nas ostati. I nama je ostalo nešto od mladih ljudi, ostala nam je zemlja. Svi ljudi koji danas odbijaju otići su isti oni koji su uložili sve i u inat lakom putu odabrali onaj teži – ostajanje. Na nama je sada koji ćemo put odabrati i hoćemo li osigurati da  „budući“  mladi ljudi ne moraju birati put.

Mi imamo alate za bolje sutra, sada, ovdje, u ovoj državi, u ovoj situaciji. Mi smo oni koji određuju budućnost, pa kada smo onda od svega odustali? Zahvaljujući mnogima, ne moramo ići u rat i bojati se za svoj život da bi imali državu, ali moramo ići u borbu znanjem, vještinama i mogućnostima koje samo mi imamo jer država smo mi. Politika nije samo za političare, vlast nije samo za određene. Odluke o našoj budućnosti moramo sami donositi jer ona se tiče samo nas. Kada smo odustali od promjene? Zar smo odrasli da nam netko odredi život i na kraju da putovnicu? Kada smo odlučili postati siva statistika, mrtvo slovo na papiru? Bez naše volje i hrabrosti danas, sutrašnjica ostaje strana. Sve što sada gledamo negativno, samo nam daje prostor da mi napravimo nešto pozitivno. Za sve što vidimo kao problem, možemo vidjeti i rješenje. Vrijeme je da dokažemo da mladi ljudi nisu sredstvo za postizanje sebičnih ciljeva, već smo snaga i pokret za bolje sutra. Ne smijemo odustati jer iz loše državne i socijalne situacije možemo samo u bolju, iz regresije možemo samo u napredak.

Imamo jedan dom, jedan jezik za kojega ne moramo polagati certifikate i dokazivati se, jednu državu u kojoj nikada nećemo biti stranci i zbog toga smo tu, a za to vrijedi ostati i ne odustati od onoga što nam pripada.

 

Matea Golem